Autor: Dragutin Andrić, Ponedjeljak, 24 Ožujak 2008

Ocjena:

Ocjena čitatelja:    (0 glas)

Pregleda: 307

Jedan od propusta, ili bolje rečeno jedini propust s mog prošlogodišnjeg posjeta VIP INmusic festivalu je ne prisustvovanje nastupu slavnog britanskog DJ-a, voditelja i urednika emisije Worldwide na Radiu 1 te vlasnika vlastit etikete, Gilles Petersona. Nastup koji je počeo kasno u noći ipak je bio prevelik zalogaj za mene nakon 2 dana jurenja, a njegov najnoviji album In The House nudi mogućnost upoznavanja sa širokim rasponom njegovog glazbenog izričaja što, pak s druge strane daje i blagu utjehu svima koji nisu prisustvovali njegovim nastupima da se na ovaj način upoznaju s njegovim radom.

In The House trostruki je i glazbom vrlo bogati box set album u kojem Peterson na izuzetan način kombinira razne stilove, poput funka, jazza, soula, disca sedamdesetih, a sve to zaogrnuto u elektro stil. Radi se o formi izbora pjesama drugih glazbenika i njihovo mixanje u ovaj album. Slična forma je zastupljena na Sinclarovom Live At Playboys Mantion, samo što Peterson u ovom albumu ostavlja više osobnog dodira, a svaki CD različit je stilom i tematikom.

Prvi disk kombinira jazz i funk teme. Sam tracklisting na prvi pogled ne govori ništa, no preslušavanje diska otkriva Petersona kao pravog eksperta za odabir pjesama i njihovo kombiniranje. Tako nam je na ovom prvom disku Peterson prezentirao mnoštvo dobrih beatova, vrlo dobar mix te vrlo malo trenutaka u kojima sam poželio stisnuti tipku next na svojem daljinskom upravljaču. Moderan, urban i vrlo ''svjestski'' disk.

Drugi disk ne da naginje retro štihu nego je prožet njime. Sedamdesete su ga potpuno obuzele što kao logičnu posljedicu ima direktno lansiranje u lude disko godine.

Disko i soul sedamdesetih, kojim dominiraju vokali, trube i karakterističan ritam, u zadnje se vrijeme ve više pokazuje kao jedan od glavnih izbora DJ-a, ali i ostalih glazbenika, prilikom stvaranja svoje glazbe ili pak rađenja albuma ovoga tipa. Vraćam se opet i Sinclaru čiji je Party At Playboy Mantion također prošaran stilom sedamdesetih.

S ovog CD-a izdvajam poznati hit Boogie Oogie Oogie, uvodnu We Gettin Down, Can't Fake The Feeling moje junake Earth Wind & Fire sa Let Your Feeling Show ili pak ultimativnu Brothers Gonna Work It Out te zaključne Music Of Life i Mi Vida.

(Klikni na sliku za uvećani prikaz)

Treći disk ja opet priča za sebe. Čini se kako si je Peterson u njemu dao oduška. Iako se na njemu nalazi nešto manje stvari nego na prethodna dva diska, ovaj treći taj nedostatak nadoknađuje svojim trajanjem (prosječno 6:30 minuta po stvari).

Disk otvara prilično mračna Open To Love koja na sumornosti ne gubi niti kasnijim razrađivanjem te uključivanjem vokala. Livin In A New Day (C2 Remix) treća je u nizu te prva koja je više po mojem ukusu. U njoj osvježavajuće djeluju rifovi koji se mogu čuti u tragovima. Peter Kruder, dio poznatog down-tempo dvojca Kruder & Dorfmeister, smjestio se pred samu sredinu albuma sa stvari Coste. Što reći osim, standardno dobro i vrlo ugodno.

Pred kraj još valja obratiti pažnju na triplet stvari kojima se zaključuje album: Vibrations, Wonderland i brazilskim ritmovima začinjenu One Dream (Loui Vega & The Elements Od Life feat. Anane // Gilles Peterson Edit).

Što na kraju kazati osim da je ovaj CD box vrlo dobra investicija za sve one kojima je elektronska, ne samo primarna glazba nego tek usputna, periferna ili predmet povremenog interersa, jer miješa razne stilove u kojima svatko može pronaći ponešto za sebe. Na tri opisana diska tako dobivate vrlo dobre mikseve starih i novih stvari te najnovije eksluzivne materijale, a sve to brojkom izraženo u ukupno pedeset i dvije (52) stvari i preko tri sata trajanja.

Video portret of Gilles Peterson Pt. 1 - Video

Popis pjesama:

Vezani članci

Komentari (0)

Komentiraj

Nema komentara

Komentiraj