Autor: Administrator, Ponedjeljak, 08 Siječanj 2007

Ocjena:

Ocjena čitatelja:    (0 glas)

Pregleda: 242

Four On The Floor? Čista energija. Eksplozivno, beskompromisno, čvrsto, napadno... Odlično. Slušajući ovaj posljednji, treći po redu album grupe Julliete & the Licks stvarno sam uživao. Odličnim vokalom Julliete Lewis ponovo je dokazala da ima više od samo jednog talenta-onog glumačkog. Imali smo je prilike, između ostalih, gledati u filmovima Olivera Stonea (Natural Born Killers), Quentina Tarantina/Roberta Rodrigeza (From Dusk Till Dawn), uvijek u don't-mess-with-this–gal ulogama.

Ono što zaista oduzima dah na ovom albumu je - bubnjar. Radi se, ni više ni manje, nego o čovjeku koji je sa Nirvanom osvojio svijet, oduševio sa Queens Of The Stone Age i Foo Fighters – Daveu Grohlu, bez kojeg 'Four On The Floor' zasigurno ne bi zvučao ovako dobro. Nakon posljednje turneje Julliete & the Licks, bend je napustio njihov stari bubnjar i hitno se tražila zamjena. Dave Grohl isprva je svoje usluge ponudio samo privremeno, da pomogne pri snimanju nekoliko demo pjesama, a na kraju je sa bendom snimio cijeli album. Svi znamo kakav je taj čovjek bubnjar, pa eto prilike da ga se posluša u još jednom izdanju. Odličnom izdanju.

Uvodna pjesma Smash And Grab ima efekt udara teretnog vlaka i odlična je priprema za ono što slijedi. Nema posustajanja, album vas doslovno pregazi. Slijedi Hot Kiss, Iggy Pop/Ramones križanac čiji udarac samo mrvicu ublaži ne baš upečatljiva Sticky Honey. Slijedi maestralna Killer u kojoj Grohl najvjerojatnije ostavlja rupetinu na snareu, i nakon nje Death Of A Whore, bijes pretočen u glazbu čiji psihodelični ambijent u stilu The Coral, kombiniran sa morbidnim tekstom Julliete Lewis, ostavlja u zbunjenosti i nevjerici.

Purgatory Blues za mene je najbolja pjesma na albumu. Nepredvidiva, puna ritmičkih izmjena i poigravanja vokalom. Prava udarnica, centar albuma. Get Up me odmah podsjetila na The Who i njihovu We Won't Get Fooled Again i svakako se može reći da je to jedina stvar na albumu koja se ''bez pretvaranja'' vraća direktno u 1969.

Mind Full Of Daggers je pjesma o nesretnoj ljubavi, u krajnje neobičnom aranžmanu za pjesmu takvog tipa, vrlo bliska hitu Partibrejkersa – Prsten. Bullshit King savršeno odgovara za divlju vožnju buggiejem preko pješčane plaže ili nečeg tomu sličnom. Energija, sama energija...

Inside the Cage, posljednja pjesma na albumu, sporija je od svih svojih prethodnica i najmanje je zanimljiva. Julliete cvili i zavija, iznenađenja nema... Nije baš najbolji način da se završi ovakav album, ali ako se u obzir uzme prethodnih devet pjesama, stvarno nije teško preći preko te posljednje, u usporedbi s ostalima, pomalo suhoparne kompozicije.

U 33 minute i 44 sekunde, koliko traje 'Four On The Floor', Julliete & the Licks ugurali su, dakle, dvije prosječne i osam izvrsnih pjesama. To ja zovem dobar album. Preporučio bih ga svakome tko voli rock glazbu, brze pjesme te žestok i moćan zvuk. Ocjena – čista petica.

Popis pjesama:

01. Smash and Grab
02. Hot Kiss
03. Sticky Honey
04. Killer
05. Death of a Whore
06. Purgatory Blues
07. Get Up
08. Mind Full of Daggers
09. Bullshit King
10. Inside the Cage

(Pias / Trolik)

Vezani članci

Komentari (0)

Komentiraj

Nema komentara

Komentiraj