Kao jedna od brojnih asocijacija koje mi se vrte po glavi jest film ''Momačka večer'' sa Tom Hanksom u naslovnoj ulozi. Točnije kraj filma i veliko finale gdje svi k'o ludi uživaju u glazbi ženskog pop benda i raznim dopuštenim i nedopuštenim sredstvima pokazujući nam zašto su 80-te dobile epitet ''ludih'' godina. Upravo to je ovaj album, jedna velika luda i vesela zabava. Album nabijen pozitivnom energijom koji ćete vrlo rado htjeti preslušati u nekoj šašavoj šarenoj odjeći kako bi se poistovjetili s glazbom i saživjeli sa vremenom. Iako je ovaj uradak daleko od svojih godina kojima odaje počast on gotovo niti u jednom trenutku ne zaostaje za njima.

No kako sve ne može biti idealno napravljeno tako i ovaj album ima svojih mana. Kao slabije točke Cartoon Expolsiona definitivno bih izdvojio ''Pozdravni govor'' i pjesmu ''Es Geht Daum''. No ova potonja vjerojatno mi nije zapela za uho upravo zbog toga što mi sam njemački jezik i nije previše omiljen pa se onda i tu pjesmu ne bi moglo promatrati kao crnu rupu na albumu.

U vrijeme kada je interes za minulim vremenima i glazbom naglo porastao te kad biti retro znači biti in ovaj album je sa svojim ''jeftinim'' zvukom kičastih 80-ih pravi pogodak. Jedino je pitanje hoće li to slušatelji prepoznati.