Autor: Marin Miš, Četvrtak, 22 Srpanj 2010

Ocjena:

Ocjena čitatelja:    (0 glas)

Ma vidi ti Belzebuba: jednom davno dao sam mu dvije kune za kruh/pivu, a sada mu recenziram album! Dobro da sam mu dao milodar samo jednom jer ja inače ne vjerujem u davanje love prosjacima, ali da sam znao da ulični svirač Mario Poje zvan Furka planira album, postao bi mu menadžer. I prodao ga raji kao novog Gorana Barea.

Mario je svašta prošao u životu. Pod 'svašta' ne mislim da su ga roditelji rano prodali homoseksualnoj zajednici u Belgiji gdje su ga tukli i drogirali, već je Mario prošao pola planete i upoznao jako puno ljudi. Čovjek koji u Afganistanu upozna Santanu ( i s njim baci svirku ) zasigurno ima zanimljiv život i to jednostavno mora izaći van: bilo kroz knjigu ili kroz glazbu. Druženje sa Emerson Lake and Palmerom, vucaranje po Londonu kad je tamo rastao punk, ostavio je traga na Mariu Furci i on se totalno ufurao u glazbu. Prema riječima Elaine Benes: Čovjek je imao bend u Londonu i yadda yadda yadda - postao ulični svirač na riječkom Korzu.

Rekli bi ljudi: klošar. Bit će da je imao nešto ušteđevine ili su mu ljudi zbilja davali dosta love u šešir kad si je priuštio album.

Smijao sam se kad sam čuo da priprema album. Smijao sam se jako, kao kad gledam sjednicu Sabora. Mislio sam: Gle, još jedan redikul koji želi pjevat!. Sigurno će ovo bit u razini Cezara iz 'Noćne more' ili tako nešto…

No, prevario sam se. Možda zbog podcjenjivanja, možda zbog letvice koju sam za Furku postavio toliko nisko da ju Blanka Vlašić može preskočiti bez zaleta, ali ovaj album me pozitivno iznenadio.

Ima tu minusa, dakako, imao sam i ja minusa u školi mada sam bio odlikaš, ali sve u svemu ovo je dobro produciran album i baš je sladak. Nekako za slušat u autu dok iz Zagreba idete u Đakovo na kulen i čvarke i zamišljate da ste kroejšn kauboj.

(Klikni na pojedinu fotografiju za uvećani prikaz)

Okosnica ovog projekta nije Mario Furka, već njegovi pratitelji- Štićenici. Posebno valja izdvojiti Luku Benčića koji je gitarom napravio čvrst temelj ovom albumu i finu mandolinu Matka Botića. Svirka benda je dobra, djeluju uigrano (valja to čuti u živo) i ovaj je album fini presjek rokenrola kakvog ga je Mario doživio tijekom svojeg života na vrtuljku.

Mario je ujedno i najveći problem ovog albuma jer tip nije bogomdan vokal pa mumlja, hropće, zuji i ima vokalne ispade plućnog bolesnika koji je, da zlo bude veće, dobio i bronhitis. Možda bi zvučalo i simpatično, ali takve grube Tom Waits vokale već smo i previše slušali.

Crazy je baš nekako fina road-rock stvar i legne u uho. Slušate li ovaj album u komadu, garant ćete fućkati jer miks rocka, tex-mexa, countryja i folk-rocka zaista je zarazan i netko se jako trudio da to suvislo zvuči. Ali kad na finu glazbenu podlogu uleti Mariov vokal, imate dojam da je na fini hot-dog stavljena nemasna majoneza. A niti jedan roker ne voli nemasnu majonezu. Osim Kate Moss.

Vila Maria je skroz ludnica od pjesme i fina ljetna poskočica.

Moj osobni favorit je I Feel Like a Monkey gdje je Furka pronašao vokal koji ne odskače toliko, sa finim blues rifom. Baš onako, kao bi Vesna Škare Ožbolt rekla, catchy.

Ruku na bubreg, nije to loše izdanje. Veseli pjesmuljci u kojima će gurmani pronaći natruhe 16 Horsepower ili Black Angelsa vrlo su slušljivi.

Kupite album i garant ćete fućkat na lagane akorde i pitke refrene.

Osobna karta albuma

Izvođač	Mario Furka i Štićenici
Naziv albuma	Mario Furka's Loose Explosion
Izdavač	Dallas Records
Producent	Damir Tomić
Datum objave	21. 5. 2010. (Opatijske barufe)
Snimano	studio GIS 2006/2007
Posebna napomena	Standardno izdanje s jednim diskom
Popis pjesama
01. Crazy 02. Đir '89 03. Prva ljubav 04. Ulica / Street 05. I feel like a monkey 06. Fool 07. Vila Maria 08. My dear friend 09. London town 10. Putnik
Linkovi
Myspace.com/mariofurka
Ostale fotografije

(Klikni na pojedinu fotografiju za uvećani prikaz)

---

Dodaj ovaj članak na neku od niže navedenih društvenih mreža

Vezani članci

Komentari (0)

Komentiraj

Nema komentara

Komentiraj