Autor: Mladen Lončar - Mike, Srijeda, 10 Listopad 2007

Ocjena:

Ocjena čitatelja:    (0 glas)

Pregleda: 559

Još jedan album iskusnog Marka Knopflera ugledao je svjetlo dana. Diskografska kuća Universal/Mercury 10. rujna je izdala njegov zadnji studijski album Kill To Get Crimson.

Nakon prošlog, dosta zapaženog, albuma All the Road Running iz 2006. gdje mu se pridružila osebujna country glazbenica Emmylou Harrris, Mark nije daleko odmaknuo. Čak štoviše, ostao je na tragu prošlog albuma uz još izraženiji, bolje kazati, suptilniji dodatak u glazbenom izričaju. Mark Knopfler ostao je na tragu onoga što je davno ucrtao i utanačio surađujući s Chetom Atkinsom.

Na albumu Kill to Get Crimson, Mark sve to još jače i studioznije progradira. Naravno to fanovima nekadašnjih Dire Straitsa sigurno smeta, no činjenica je da je taj dio priče odavno završio kada je u pitanju glazbeni izričaj Marka Knopflera.

Danas on jednostavno izvodi glazbu koja ga oduševljava, u kojoj jednostavno uživa. Davno su prošla vremena kada je možda trebalo izbaciti pokoji hit. Diktata odavno nema, a i kada ih je bilo, to se brojilo u minimalnim količinama. Mark Knopfler uvijek je nastojao sam krojiti svoje glazbeno izražavanje. Nakon Dire Straitsa, Mark se posve opustio i snimio zaista nekoliko vrhunskih albuma kao što su: Local Hero (1983.), Golden Heart (1996.), Sailing to Philadelphia (2002.), Shangri-La (2004.) te All the Road Running (2006.) i Real Live Roadrunning u CD/DVD formatu.
Stoga, na albumu Kill to Get Crimsonnalazimo sve ono što je već spomenuto, ali nekako je sve to Mark dignuo na još veću razinu. Skladbe zvuče opušteno, a poradi toga sve to ima dodatnu snagu i zvuči izuzetno dobro. Naravno, može se to gledati kao da je to posljedica mojih godina i sklonost ka tzv. laid-backu. No, osobno držim da je to jednostavno feeling i spoznaja da mi upravo takva glazba odlično odgovara. Da, možda jesam subjektivan, ali upravo tako doživljavam ovaj album Marka Knopflera.

Vezani članci

Komentari (0)

Komentiraj

Nema komentara

Komentiraj