Ovaj album bio je predviđen za izlazak krajem listopada prošle godine, no njegovo izdanje odgađano je dva puta. A onda tek ove godine i to 25-tog ožujka službeno je i objavljen od strane izdavačke kuće Universal dok je kod nas distribuciju preuzela izdavačka kuća Aquarius Records. Što se to događa sa jednim od najtalentiranijih skladatelja i glazbenika uopće?! Pred Vama štovani posjetitelji nalazi se album Music of the Spheres - Mike Oldfielda.

Zapravo već tjedan dana dvojim da li da napišem ovaj osvrt ili ne, no na kraju ću ga ipak napisati. O čemu se zapravo radi. Album Music of the Spheres prvotno je zamišljen kao svojevrsni soundtrack za 'noć vještica', no nije mi jasno što se dogodilo. Sva ta zavrzlama jedva je došla svom kraju, dok s druge pak strane stoji nepobitna istina: Mike Oldfield je glazbenik, multiinstrumentalista koji je dugo godina bio moj osobni glazbeni guru, budući da sam uz njegove albume kao što su: Tubular Bells (1973), Ommadawn (1975), Incantations (1978) i Platinum (1979), učio što je to moderna glazba. Ti albumi otvorili su mi oči, doslovno tim albumima sam upijao ono nešto, ono što se titulira kao glazba, a albumi poput njih zapravo su bili dokaz da je rock zapravo samo moderna glazba i da stoji rame uz rame sa svom drugom glazbom, kako god se ona zvala.

Mike Oldfield je po tko zna koji puta pribjegao orkestraciji te je najvjerojatnije odustao od prvotne ideje. 45 minuta eterične glazbe, koja je još prošla kroz ruke ključnog suradnika Mike Oldfielda, a to je Karl Jenkins, doslovno je prelomljena u dva dijela. Sve to doprinijelo je da se ideja ili bolje napisati svaka pojedina skladba doslovno razliju i postanu nešto sasvim drugo. Mike Oldfield po mom skromnom mišljenju trebao bi se odlučiti da li će ostati na putu koji je davno obilježio njegov rad i glazbu ili će totalno prijeći u klasiku.


Mike Oldfield oduvijek je bio perfekcionista, ali ovaj album zaista zvuči toliko suhoparno i prazno da jednostavno ne mogu vjerovati da je to onaj Oldfield kojeg sam toliko slušao. Zaista, prava šteta, jer sam osobno uvjeren da nam Oldfield može ponuditi i dati nam puno više.

Nekada je njegova artistička zvijezda sjala poput velike zvijezde u ogromnom svemirskom prostranstvu, no on, danas tim beskrajnim prostranstvima luta i traži glazbu. Činjenica je da mu ta glazba protječe kroz prste, a on to jednostavno ne vidi i ne osjeća. Zaista velika šteta!

PREPORUKA:
Album Music of the Spheres namijenjen je slušateljima koji se ne žele zbog ovog ili onog razloga posvetiti klasičnoj glazbi, pa eto pribjegavaju ovakvim albumima da bi bili in. Moja preporuka bila bi vrlo kratko ...preskočiti do nekog drugog albuma sa više Mike Oldfielda, a da bude manje ispraznog filozofiranja.