Plavi orkestar je jedan od najpopularnijih bendova sa prostora bivše Jugoslavije. Osnovan je u Sarajevu 1983. godine. Kritičari ocjenjuju Plavi Orkestar kao "kulturni fenomen osamdesetih i devedesetih". Plavi orkestar je do sada izdao 8 albuma (ne računajući The Ultimate Collection), prodanih u 5 milijuna kopija, te obišao svijet na mnogobrojnim turnejama sa više od 1500 koncerata. Do sada su objavili albume: Soldatski bal (1985), Smrt fašizmu (1986), Sunce na prozoru (1989), Simpatija (1991), Long Play (1998), Infinity (1999) te svojevrsne the best of albume Everblue 1 (1996) i Everblue 2 (1996).

Njihova karijera se u biti sastoji od dva razdoblja, razdoblja prije i razdoblja poslije rata koji je nažalost prekinuo, trajno ili privremeno, karijere mnogih izvođača. Onog prvog, prijeratnog razdoblja se i ne sjećam previše jer sam bila još malo dijete, no sjećam se ludila koje je zavladalo za vrijeme njihove povratničke turneje. Sjećam se tog razdoblja jer sam ih tada i najviše slušala.

Suada – Spot

No mogla bih ponešto napisati i o albumu. Dakle, The Ultimate Collection se sastoji od 2 diska, na svakom je 15 pjesama, njihovih uistinu najvećih hitova. Tu su pjesme koje je većina nas slušala kad smo bili djeca, poput Ako su to samo bile laži (iz drugog dijela njihove karijere), Sava, tiho teče, Bolje biti pijan nego star, Od rođendana do rođendana ili Mi smo pijane budale.

Što se tiče pakiranja izdanja, nije ništa spektakularno, omot obložen kartonom i unutra dva cd-a. Očekivala sam barem nekakvu knjižicu o grupi, ali ništa. Jedino što mi se svidjelo što se toga tiče je što CD-i izgledaju kao singlice kakve su postojale u vrijeme njihovih prvih uspješnica. No unatoč tom malom nedostatku, lijepo je imati ove CD-e doma, pa se ponekad prisjetiti djetinjstva i vremena kada je Bolje biti pijan nego star bila naša himna.