U dvadeset i tri godine karijere Red Hot Chili Peppers dostigli su status najveće svjetske atrakcije alternativne glazbe iako, ruku na srce, u njihovom zvuku i pojavi nema više ništa alternativnog u originalnom značenju te riječi. Spoj funka ritam sekcije i rapa Anthonyja Kiedisa 1985. je bio revolucionaran, Faith No More su se tek formirali bez Mikea Pattona a tek za godinu dana će Aerosmith i Run-DMC snimiti Walk This Way. Crossover staza je bila samo njihova da po njoj sa čarapom na strateškom mjestu dostavljaju ubojiti paket zvan funk, fun & fucking.

Nitko nije sanjao da će ova vrsta crossovera otvoriti vrata nu-metalu i svakom klincu sa pirsom/tetovažom i gitarom te njegovom prijatelju sa vunenom kapom i gramofonom dati ideju za bend. Ustvari, to nije loše već pohvalno; loše je to što je svaki takav dobio ugovor kada je nu-metal postao vruć i tražen.
Druga stvar jest izdavanje dvostrukog albuma u današnje vrijeme kada je attention span (ili vrijeme držanja koncentracije) sve kraće i kraće a konzumenti glazbe bombardirani sa svih strana hiperprodukcijom i svim oblicima fast fooda u notnom zapisu.

Dvostruki album se obično izdaje iz razloga neobično velike inspiracije i naklonosti raznih muza (i/ili kreativnih narkotika) ili da se dopusti ostalim članovima u bendu da se okušaju u pisanju pjesama ili nekom drugom segmentu kreativnog stvaranja a ne samo sviranja ili da se jednostavno ispuni ugovorna obaveza prema izdavaču. I u koju kategoriju onda spada Stadium Arcadium sa svojih 28 pjesama, pitaš se Cijenjeni čitatelju?

Rekao bih 90% u prvu kategoriju te 10% u drugu jer album bi puno kompaktnije funkcionirao kao jednostruki kao što su The Clash naučili sa svojim trostrukim Sandinista i dvostrukim Combat Rock. Prvi disk je na tragu Californication i ugođajem i voklano i opet će dati tri – četiri rasna hita stadionskih razmjera koje će svi na koncertima pjevati sa repetiranim upaljačima na gotovs. Strip My Mind, Especially in Michigan i Stadium Arcadium samo su prijedlozi.

Drugi disk je na tragu starijih stvari gdje John Frusciante nije pleo svoje melodije oko gitare ispod oltara velikom Jimi Hendrixu. Veća koncentracija na funk u ritam sekciji i Kiedisovo isprekidano pjevanje vračaju na početak kada je Antwan The Swan bio jedini bijeli MC uz Beastie Boyse.

Činjenica je da je album predug i da bi srezavanjem materijala povećao koncentraciju hitova po spirali audio CD-a ali je također činjenica da si Peppersi nakon 23 godine postojanja i otprilike isto toliko prodanih milijuna primjeraka mogu ovako nešto i konačno dopustiti.

Eh da, producent je Rick Rubin, svaka mu dala.

Snow (Hey Oh) - Spot

Popis pjesama:

Disk 1.
01. Dani California
02. Snow (Hey Oh)
03. Charlie
04. Stadium Arcadium
05. Hump De Bump
06. She's Only 18
07. Slow Cheetah
08. Torture Me
09. Strip My Mind
10. Especially In Michigan