Autor: Antonio Hadrović, Nedjelja, 26 Studeni 2006

Ocjena:

Ocjena čitatelja:    (0 glas)

Pregleda: 223

Radiohead je sastav koji je u Velikoj Britaniji podigao najviše prašine poslije mitskog dvoboja Blur vs. Oasis početkom devedesetih. No ovdje nisu tema ni genijalni Albarn niti manchesterska dvojka Gallagher, već Thomas Edward Yorke i njegov samostalni vid elektronike na koju se ne pleše ili ako se već pleše, to mora imati veze s nekim drogama ili depresijom - nikako zajedno jer bi to loše završilo, a i samoubojice nitko ne voli zbog nereda koji ostavljaju za sobom.

Radiohead je sastav koji je 1995. godine imao sve: i album po pe-esu pod nazivom The Bends, hit kojim su godinu prije pokorili SAD i koji je čak i Cartman pjevao u prebrutalnoj epizodi Southparka pod naslovom Scott Tenorman must die i rasprodane turneje. Ali ne, Yorke je želio mnogo više: intimnu atmosferu, male klubove i pjesme koje po strukturi nemaju veze s mozgom.

To je i dobio sa albumima Kid A i Amnesiac koji su u bivšem Nomadu pokrenuli svađe epskih razmjera gdje se pokušalo ustanoviti jesu li Radiohead progresivni heroji ili pop zločinci. Moja se skromna malenkost priklanja ovoj drugoj struji.

Ništa bolje nije s ovim samostalnim izletom u kojem Thom radi korektne pjesme, ali pjesme koje neće zadužiti pop-historiju na neki poseban način osim kao fusnota u nekoj od enciklopedija koje će se tek tiskati. Fanovi će me razapeti, ali to je cijena slobode govora o ploči koju je producirao Nigel Godrich koji iza sebe ima radove sa Beckom, Air i mrskim mi U2.

Black Swan - Video

Popis pjesama:

(XL Recordings / Dallas Records)

Vezani članci

Komentari (0)

Komentiraj

Nema komentara

Komentiraj