Autor: Mladen Lončar - Mike, Nedjelja, 18 Studeni 2007

Ocjena:

Ocjena čitatelja:    (0 glas)

Pregleda: 325

Poznati fotograf Giuseppe Pino u zamamnoj i bogatoj monografiji Love My Jazz u ediciji Ear Books izlaže više od 120 svojih fotografija nekih od najeminentnijih jazz glazbenika. Pored svega, ova monografija popraćena je probranom edicijom od 4 CD-a .

Mnogi glazbeni kritičari tvrde da se ishodište glazbe nalazi u jazzu, a sam jazz nastao je početkom 20. stoljeća u Sjedinjenim Američkim Državama. Naravno, kao i mnogi glazbeni stilovi i jazz je prošao mnogobrojne transformacije i promjene. Krenuo je iz barova, bordela i klubova, bolje kazati zadimljenih krčmi iz predgrađa New Orleansa, a onda i ostalih gradova. Dugo je bio plesna glazba koju su degradirali i osuđivali prvenstveno zbog erotičnosti. Tijekom 40-ih godina prošlog stoljeća jazz se drastično mijenja i postaje isključivo glazba za slušanje (to mi osobno baš nije previše jasno, ali tako kažu), još uvijek se može dobro plesati na razne jazz stilove kao što su npr. swing, dixieland ili be-bop.

Ljudi su sami cijelu stvar isfilozofirali i na taj način pokušali podići na višu razinu i distancirati se od ostalih. Prihvaćam, ali jazz je tu zbog slušatelja i zbog svoje brojne publike i kao takav mora biti pristupačan. Znam, danas se jazz sluša u koncertnim dvoranama, jazz klubovima, ali i uči na jazz akademijama. Jazz nije više glazba za masovnu publiku, već glazba za uži krug slušatelja, za profinjenu manjinu. I tu se opet ne bih previše složio, jer ako se misli na stilove poput već nabrojenih, oni imaju zaista veliki broj pristalica. Držim da se to ipak više odnosi na jazz stilove poput free i fusion jazza.

Svi znamo da je glavna značajka jazza improvizacija, no ipak sav jazz nije improvizacije već se sastoji od zadanih i improviziranih dijelova. Jazz improvizacija najčešće ima oblik teme s varijacijama. Tri najznačajnije ritamske značajke jazza su sinkopirani ritam, sloboda izvođenja i stalan ritmički puls. Jazz glazbenici imaju stalnu slobodu izvođenja tj. mogli su usporavati ili ubrzavati ritamske figure. Kako se jazz improvizacija razvijala, ritam je postajao sve nepravilniji i složeniji, a u tom i takvom ritmu se najveći dio odnosi na crnački utjecaj na jazz. Kasnije se zvuk oslobađa, pa tako primjerice u free jazzu glazbenici odbacuju zadani tonalitet i samim time traže veću izražajnost i individualnost zvuka.

Sve ovo dosad rečeno možete provjeriti preko ova četiri cd-a koji se nalaze u sklopu monografije Love My Jazz, a to su redom: Swing & Joy, Cool & Soft, Blues & Classics i Bop & More. Na ovim albumima možete naći sljedeće glazbenike: Sonnyja Rollinsa, Milta Jacksona, Wesa Montgomeryja, Milesa Davisa, Herbiea Manna, Dukea Ellingtona, Counta Basiea, Louisa Armstronga, Oscara Petersona, Ellu Fitzgerald, Arta Blakeyja, Charlesa Mingusa i Dizzyja Gillespieja. Zaista impresivan odabir ponajboljih predstavnika ovog jedinstvenog glazbenog izričaja.

Popis pjesama:

Vezani članci

Komentari (0)

Komentiraj

Nema komentara

Komentiraj