Letu Štuke osnovani su 1986. godine, a 2005. godine izlazi im debi album. To je diskografsko čudo ravno ukazanju Gospe na omotu prvog albuma Black Sabbath ispred Papinog ljetnog apartmana.

Letu Štuke je bend Dine Šarana, cijenjenom čitatelju možda poznatog kao pjevača refrena u Pržiii i Slušajte me sad od Ede Maajke no Dino Šaran je ipak malo više. Rat ga je raselio po Europi i po povratku u Federaciju preživljava je pišući pjesme za Crvenu Jabuku i Severinu dok se nije odlučio za reanimaciju benda i odlazak u studio.

Kako je generacija iz `70 i neke odrasla za Zabranjenom Pušenju i ostatku tadašnje sarajevske scene tako njihovi tragovi odjekuju ovom pločom. Pločom koja secira današnje službeno sivilo svakodnevice ljudi koji su umjesto maraka i ploča skupljali gelere i čahure protuavionskih granata.

Letu Štuke nemaju parolu Crko` Maršal, mislim pojačalo ali imaju 3 akorda i tekstove koji lede. Pjesme Mjesto za dvoje i Minimalizam će se svirati po plažama uz bambus od jeftinog vina i Sky Cole. Jer što se može reći na ovo osim svaka čast:

Bogati roditelji ne žale / za svoju dječicu dat će baš sve.
Prodaju šume i hidrocentrale / i drže pola države.
Zato im potomci veselo žive, / ne rade ništa a imaju sve.
Čisti kokain i ruke od svile / i tuđe gladne godine.

Produkcijski je ovaj album super solidan i Ðani Pervan iz Rundek Cargo Orkestra odradio je fantastičan posao. Uostalom kako jedan bend koji semplira "Maratonci trče počasni krug" i ima petokraku na naslovnici može biti loš?