Novosti

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Theresa Saguiero

Teresa Salgueiro bila je na čelnoj poziciji poznatog portugalskog benda Madredeus punih dvadeset godina. Preko pet milijuna prodanih albuma, promocija umjetosti Fado glazbe i suradnja s Joseom Carrerasom, Caetanom Velosom i drugima samo su dio onoga što nudi. Solistička karijera dovodi ju 10. veljače u Zagreb, što je bio jedan od povoda našeg razgovora.

Uskoro nam dolazite u Zagreb, 10.2.2017., u klub Boogaloo, povodom svog samostalnog koncerta. Što možemo očekivati?

Pripremila sam koncert s kojim sam trenutno na turneji, koji nosi isto ime kao i album ‘O Horizonte’ – to je moj autorski album. Naravno publika očekuje i neke dobro poznate pjesme koje sam pjevala u sastavu Madredes pa ću naravno otpjevati i nekoliko pjesama iz tog perioda svog života. To je neizbježno. Na pozornici će sa mnom biti glazbenici koji su sa mnom snimali ovaj album.

Albumu "O Horizonte" prethodio je album ‘O Misterio’ iz 2012. godine. Što ste htjeli postići ovim novim albumom?
Cilj mi je bio prodrijeti dublje u sam jezik nego što sam to učinila na prethodnom albumu, i mislim da sam to i uspjela. Mislim da je ovaj album puno dublji, konkretniji, točniji je u smislu aranžmana, a jezik u njemu je profinjeniji od onog koji sam koristila u prvom albumu.

Vrlo često vas i dalje predstavljaju kao bivšu pjevačicu glazbene skupine Madredeus. Smeta li vam to? Kako vas je taj period života odredio?
Ne to mi nimalo ne smeta. Ponosna sam na sve što sam postigla s Madredeus. Bila sam s njima čak 20 godina, tako da ću naravno uvijek biti tako predstavljana i smatram to vrlo pozitivnim. Madredeus se nije zapravo razišao, oni rade i dalje. U tih 20 godina skupina se mijenjala, mnogo se ljudi u njoj promijenilo. Što se mene tiče, te su me godina potpuno odredilo. Svih tih 20 godina pjevala sam pjesme koje su bile rađene samo za mene. To je za mene bila jedna velika škola, obzirom da sam raznim pjesmama vokalno različito pristupala. Također naučila sam kako funkcionirati u tako velikoj skupini glazbenika. To je bilo jedno veliko iskustvo u kojem sam naučila i što želim i što ne želim, i što mi odgovara i što mi ne odgovara. Glazba koju sada radim na neki način odražava taj dugi period koji sam provela s Madredeus. Imam ogromno poštovanje prema glazbi koju smo stvarali zajedno i prema glazbi koju su nastavili raditi. I dalje pjevam neke njihove pjesme.

Zašto je došlo do razlaza?
Tada sam počela tražiti glazbenike s kojima bih radila na svojoj autorskoj glazbi jer zaista sam htjela nastaviti taj svoj umjetnički put. Za to vrijeme dok sam tražila nove suradnike radila sam i na mnogo drugih projekata, probala različite glazbene stilove i izraze, taj period me jako obogatio. Osim što sam u tom razdoblju pronašla nove suradnike, pronašla sam vlastiti jezik i vlastiti smjer, to mi je danas iznimno drago.

Theresa Saguiero 1

Mnogi će vas predstaviti kao pjevačicu fada, no vi zapravo inzistirate na tome da glazba koju izvodite nije fado?
Tako je. Moram reći da Madredeus nikada nije svirao fado. Ta glazba je bila potpuno originalna i autorska. Fado je tradicionalna glazba koja dolazi iz Lisbona ili iz Coimbre, a obišla je cijeli svijet zahvaljujući Amaliji Rodrigues, tijekom njene karijere koja je trajala gotovo 60 godina. Počela je pjevati četrdesetih godina prošlog stoljeća, a pjevala je gotovo sve do svoje smrti 1998. godine. Moram reći da je postigla svjetski uspjeh u vrijeme kada nije bilo televizije.
Fado preskače granice jer je izuzetno emotivna glazba i temelji se na kvaliteti izviđača i riječi koje oni pjevaju. To je jedno vrlo ljudsko pjevanje o osjećajima i postojanju.
Priča o fadu je jako duga i kompleksna. I glazba koja se danas izvodi pod tim imenom također je daleko od izvornog fada. Oni na primjer koriste instrumente koji originalno ne pripadaju fadu. Fado glas prate samo portugalska i španjolska gitara. To je vrlo jednostavan i vrlo ogoljen i iskrena način izvođenja glazbe. Mislim da je to ono što je ljudima toliko blisko. Voljela bih zainteresirati sve koji govore o Fadu za rad Amalije Rodrigues. Osim što je izvodila fado na izvoran način pjevala je i mnoge druge glazbene žanrove, a po meni je ona jedna od najvećih glasova u povijeti. Osim toga zbog nje toliko novih mladih glazbenika slijede tu tradiciju.

Recite nam kako se vaš glazbeni stil razvijao i kako bi ga danas definirali? Kakav utjecaj na vašu glazbu ima fado?
Uvijek je teško riječima objasniti glazbu. Jedini način da se to učini je izvoditi je i slušati. U Madredeus smo često govorili da je naša glazba ‘O fadu’, ali nije i nikada nije bila fado. Fado može biti inspiracija da se radi nešto vrlo portugalski, ali novo. I to smo radili u Madredeusu, a to radim i sada. Moja glazba sada je također inspirirana portugalskom glazbom. Mislim da radim glazbu koja je stvorena da opjeva portugalski jezik, da ga prati i da mu komplimentira. Želim da glazba bude, koliko je god moguće, kreativna ali da uvijek odgovara portugalskom jeziku, našim riječima, izrazima i životnom duhu. Također treba uzeti u obzir da je Portugal zapravo malen teritorijem no jako je bogat i prožet mnogim različitim kulturama. Neke su tu bile i prije stvaranja države, a onda su došle nakon toga. Portugalska je kultura bogata raznim svjetskim utjecajima zahvaljujući putovanjima i činjenici da su Portugalci oplovili čitav svijet. Portugalska glazba dakle podrazumijeva mnoge različite utjecaje, a ja volim misliti da radim modernu glazbu koja je dubinski ukorijenjena u tradiciji.

Pišete vlastite stihove i glazbu. Što vas inspirira? Jedna pjesma na vašem albumu inspirirana je izbjegličkom krizom na Mediteranu. Koje su teme drugih vaših pjesama?
Pije svega moji tekstovi su inspirirani glazbom koju skladam. Kada komponiram glazbu odmah imam ideju o temi o kojoj ću naknadno pisati tekst. Stvaram jedno ozračje ili emociju koju želim izraziti. Osim toga, inspirirana sam samim životom, svojim razmišljanjima, iskustvom života kojeg smatram prekrasnim čudom koje me beskrajno inspirira. Inspirira me činjenica da zaista živimona prekrasnom planet. Inspirira me čudo stvaranja i činjenicom da smo samo još jedno stvorenje među mnogima. Osim toga tu je i veliki kontrast između harmonije prirodnog svijeta i ljudske prirode koju je ponekad teško prihvatiti. S jedne strane toliko smo osjećajni i kreativni, a s druge strane ljudska priroda stvara tolike nepravde koje se protežu kroz čitavu ljudsku povijest. Ta pjesma koja je inspirirana izbjeglicama govori ne samo o njima nego o mnogim ljudima koji su kroz čitavu ljudsku povijest bili protjerivani iz zemalja u kojima su rođeni. I to sve zbog borbe za moći, pohlepe i manipulacije među ljudima. Uvijek ta ista pohlepa kroz povijest stvara toliku nepravdu i nejednakost među ljudima.