Nakon petogodišnje pauze, na zagrebačku se scenu vratio Zagreb jazz festival, koji je na naše pozornice doveo nevjerojatan niz svjetskih zvijezda jazza. U Velikom pogonu Tvornice kulture nastupili su Malijci Bassekou Kouyate & Ngoni Ba – koji možda nisu jazzeri u čistunskom smislu riječi, ali koje definitivno krasi kreativna energija jazza i improvizacija kao temelj muziciranja. Uostalom, kao što je Dražen Kokanović na početku rekao, citiravši Louisa Armstronga, "Postoje dvije vrste glazbe: dobra i loša“, pa vjerojatno nikome neće smetati žanrovski otklon Zagreb jazz festivala – ni prvi, a vjerojatno ni zadnji.
Bassekou Kouyate dolazi s Malija, prozvan je ‘afričkom inačicom Jimija Hendrixa’, a njegova glazba ujedinjuje inovaciju i tradiciju – što je česta odlika velikih glazbenika. Virtuoz je na ngoniju, tradicionalnom afričkom žičanom instrumentu, sličnom lutnji – i to je dio koji pripada 'tradiciji', a inovacija dolazi od načina korištenja tog instrumenta – nitko prije nije oformio bend ovakvog sastava i osmislio aranžmane za 3 ngonija i perkusije. Hipnotična glazba koju izvodi (tzv. bambara) dolazi iz regije oko Segua i moglo bi je se najlakše usporediti s bluesom, a tekstovi su politički angažirani. Bassekou Kouyate ima nekoliko Grammy nominacija, nekoliko BBC-jevih nagrada, a tijekom karijere surađivao je s najvećim svjetskim glazbenicima kao što su Ali Farka Toure, Bela Fleck, The Kronos Quartet i ostali.
Bend je neka vrsta "obiteljskog posla", jer su svi članovi rodbinski povezani - pjevačica Amy Sacko supruga je Bassekoua, a ostali svirači su sinovi i nećaci, kako smo saznali na kraju koncerta, kad ih je Bassekou predstavio.
Inače bendu je ovo već treći posjet Zagrebu, a ovaj su put promovirali svoj aktualni album Miri, koji je dobio sjajne recenzije. U dva sata svirke pokazali su svu raskoš svojih talenata - fascinantno je kakvo bogato i ekspresivno zvučno tkanje mogu proizvesti tako minijaturni instrumenti kao što su ngoniji, i to sa samo 4 žice. Uzbudljivu međuigru dva ngonija (Kouyate i još jedan svirač) nadopunjava bas-ngoni (nekonvencionalna varijanta ngonija koja, kako je Bassekou zamislio, odražava ulogu bas gitare istodobno zadržavajući boju akustičnog ngonija), sjajni perkusionisti i naravno, vokalistica Amy Sacko. Rezultat je fascinantni, neobični (a opet tako prepoznatljivo afrički u srži) spoj zvukova koji je doista začarao Tvornicu. Ova pulsirajuća, ekstatična glazba spada među ona glazbena iskustva koje je najbolje iskusiti na koncertu, više nego na nosaču zvuka. Bassekou se naravno ističe kao vođa sastava, no zapravo su svi svirači izuzetno ekspresivni i nadahnuti improvizatori. Hipnotizirana i oduševljena publika izmamila je dvostruki bis – ikonička Guantanamera, a zatim fascinantni improvizacijski "dvoboj" dvojice udaraljkaša – pravi ritmički vatromet i svojevrsna kulminacija nastupa.
Bio je to odličan početak 11. Zagreb Jazz Festivala, koji se za par dana seli u Muzičku akademiju, kada će nastupiti Vijay Iyer i Wadada Leo Smith, 22. studenog.
