Blues Corner

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Mike Zito je glazbenik s kojim sam proveo ugodne trenutke tijekom njegovog boravka u Zagrebu. Mike je čovjek, glazbenik, koji je sa mnom vrlo opušteno proveo određeno vrijeme prije samog nastupa i tada smo popričali o njegovom radu. Posebno se iznenadio kada sam ga upoznao da već dugi niz godina pratim njegov rad, a još više se iznenadio kada sam mu prenio svoje impresije oko njegovog producentskog rada na, tada, novom albumu jednako sjajne, dojmljive glazbenice Samanthe Fish. Naravno, takve stvari se ne zaboravljaju i zato sam, evo, posebno zadovoljan što Vam mogu EKSKLUZIVNO predstaviti njegov novi studijski album Gone To Texas, koji je u Americi objavljen 11. lipnja, dok u Europi će datum službene objave albuma biti 17. lipnja. Njemačka izdavačka kuća Ruf Records objavila je još jedan studijski album o kojem će se dugo, dugo pričati, a još duže će se slušati i preslušavati.

Radi se o albumu kojim je Mike Zito & the Wheel ponovo pomaknuo granice u prezentacijskoj formi bluesa n' rocka.

Delbert McClinton - vokal i harp, Sonny Landreth - gitara, Susan Cowsill - vokal i klavijaturista Lewis Stephens (Delbert McClinton, Freddie King) su specijalni gosti na ovom studijskom albumu. Uz to Mike Zito sa svojim bandom The Wheel: Jimmy Carpenter - sax & gitare, Rob Lee -bubnjevi  i Scot Sutherland na basu čine odlične stvari. Taj spoj, taj sudar atraktivnih glazbenika samog Mikea, njegovih The Wheel i gostujućih i pridruženih im glazbenika rezultirali su albumom, koji će svakako proći itekako zapaženo osobito kod njegovih fanova i naravno, poklonika glazbe koju tako impresivno stvara Mike Zito. Baš zato ovaj novi studijski album Mike Zita vrlo lako bi mogao ući u najuži izbor za najbolji album godine. Snimljen u Dockside Studios u Mauriceu, Louisiana, snimljen i  obrađen od strane izuzetnog David Ferrella donijeli i zabilježili su impresivne glazbene vibracije duboko određene Texas bluesom nadahnutog Mike Zita.

Don't Think Cause You're Pretty je skladba, kojom pokušavam dočarati sve što samo tako dolazi od ovog izuzetnog glazbenika. Njegov rad prepoznao sam davno, ali svakim novim albumom, svakim svojim udjelom u nekom projektu bilo kao glazbenika, bilo kao producenta Mike ocrtava kao nešto posebno, izuzetno. Njegovi solo radovi, njegovo učešće u novoj super grupi Royal Southern Brotherhood, njegov producentski rad jasno ukazuju da se radi o glazbeniku, koji naprosto živi tu glazbu, taj blues i onako 'full' 100% je u njemu. Akustična Death Row snažno opisuje njegov gitaristički rukopis, kojim Mike tako znalački i suvereno vlada. Osim tog gitarističkog rukopisa, tu je Mikeov opori, gotovo pucajući vokal, kojim Mike boji svaku pojedinu pjesmu. Don't Break a Leg snažno daje taj razigrani, raspojasani 'groove', koji nam svojom prihvatljivošću iz ruku izbija… sve neke naše adute i osvaja nas, onako na prvu.

Rainbow Bridge je skladba gdje posebnu, ubojitu notu cijeloj temi daje odlični Sonny Landreth i naravno, njegov slide. Kada tome, još pridodamo visoko izraženi i osjećajni vokal Susan Cowsill, sve podsjeća na neke davno izgubljene radove Little Feat. U The Road Never Ends, Zito ponovo blista u ama baš svakom pogledu a posebnu draž pjesmi daje svojim vokalom i usnjakom van serijski Delbert McClinton.

Subtraction Blues je još jedan ubojiti blues u pravom funky maniru, kroz kojeg se tako impresivno i znalački Mike daje. Vrijedi obratiti pozornost na eksponirani aranžman, kojim Zito samo pokazuje da je tu 'doma' i da samo treba odrediti što je sljedeće…problema, nema Mike je spreman na sve. IZUZETNO!

Take It Easy, prekrasna balada, koju potpisuje McClinton; a pored nje tu je još jedna sjajna obrada Mike Zita & the Wheel poznate kompozicije Let Your Love Shine on Me - Blind Willie Johnsona, koja ujedno i zatvara ovaj izuzetni studijski album. Kako snažna, akustična obrada ove poznate pjesme. A kako još ne spomenuti: udarnu Gone to Texas, koja impresivno otvara album. Razbacanu, nepredvidljivu Hell On Me, hitoidnu Tex -Mex pjesmu Wings of Freedome te doista, interesantnu, narastajuću, u isprekidanom ritmu odličnu skladbu Voices in Dallas. Ne znam koliko je Mike svjestan što je snimio, ali kako se nižu njegovi studijski albumi, svaki …novi je barem pet koraka dalje od prethodnog i svaki puta publika, ali i službena kritika ostaje 'bez teksta'. A da sudeći po ovim mojim rečenicama to baš i nije istina. Ali nisam ja nikakva kritika, ovo je više tekst, koji samo opisuje osobni doživljaj snimljenog materijala. Možda da u mojim tekstovima ima više gorčine, pljuvanja, više ispraznog pametovanja možda bi situacija bila puno drastičnija i možda bi me više uvažavali, osobito hrvatski glazbeno -industrijski znalci… ali, baš me briga za to!

Evo što o ovom izuzetno osobnom albumu govori sam Mike Zito, citiram:' Texas saved my life. Sounds a bit dramatic, but absolutely true. Historically, Texas has been the saving grace of many desperate men. In the early 1800s, men who had large debts or committed crimes would run off to Texas to hide from the colonies and their creditors. This was called ‘Gone to Texas.’ New Spain (Mexico at that time, including Mexican Texas) took in all the runaways and vagabonds it could hold. Many of these men found a new life in what would be Texas, returned for their families, paid their debts off, only to fight and die for the freedom of Texas from Spanish rule.

Texas was my last stand as well. I ended up there after running away from all of my problems and mostly myself. I left on the Greyhound bus and got off in Texas, leaving my family behind. My drug addiction is no secret and Texas is where I confronted my problems and made a change that has saved my life. I met a woman who lived in Texas years before and was spiritually drawn to her. She has stood by my side though it all and has given me the love and support I needed to stand on my own two feet. South East Texas has taken me in and given me a new life. This is a much different place than the south side of Saint Louis where I grew up. They all take it for granted around here, but it is a very unique place in the world.'

Čak kada je u u pitanju i njegov band The Wheel, Mike ima posebnu priču prošaranu iskrenim i vrlo emotivnim riječima, citiram:' These musicians were hand-picked over the years.These are some of my favorite musicians on planet earth; my dream band. We all have one thing in common: make the music feel good! It is no surprise that this most important album to me is being released on Ruf Records. I have wanted to be a Ruf recording artist since 1998. Thomas Ruf and I have tried many times to get together over the years but the Universe wasn’t ready for us until now!' I sada, kada su se stvari konačno posložile, Mike je upravo za Ruf Records snimio pravo remek-djelo, album koji će se itekako pamtiti i slušati.

A evo što o njemu piše službena kritika, citiram'His bluesy Americana vibe finds an impressively restrained balance between melody and musicianship.' - Blues Revue 
'Singer-songwriter-guitarist Mike Zito boasts a road-hardened voice that spews the fiery tales of life’s ups and downs with a serious conviction that’s impossible to ignore.' - Metronome 
'Zito’s voice is so incredibly soulful that it can be placed into that diminutive group of elite male blue-eyed soul/blues singers like Steve Winwood, Michael McDonald and Rod Stewart… A fine guitarist and composer as well, it’s a winning combination of a genuine and complete performer.'- Modern Guitars Magazine 
Na kraju, ne smijemo zatvarati oči, pred činjenicom.. da se sve više i više javlja jedna nova generacija glazbenika, koja izvodi glazbu koja je itekako nadahnuta i obojena bluesom, no… tu su jednako uspješni i njihovi spojevi drugih bliskih im glazbenih pravaca. I stoga, upravo to je bitan element i sadržaj onog, što krasi njihovu glazbu.

Svi takvi glazbenici, pa i Mike Zito imaju fantastičnu sposobnost prilagodbe glazbenih elementa i strukture bluesa u izvođenje skladbi, koje možda čak i nisu tipične blues teme.Shodno tome, ove nove pjesme imaju izraženu osobnost, eksplozivnost, osjećajnost te neospornu atraktivnost. Pa upravo zato, Mike Zito na svoj jedinstveni način prenosi svoje viđenje prezentacije bluesa i moram priznati to mu uspijeva i više dobro. Ovaj puta je blues ozračje primarno i to u apsolutno svim pjesmama, što me osobno, izuzetno veseli.

PREPORUKA:
Album Gone to Texas Mike Zita doslovno pršti od bluesa, od osobitog, strastvenog bluesa, kojeg Mike izvodi beskompromisno i potpuno! Njegova bezgranična određenost i ljubav spram bluesa nije upitna, jer iako je krenuo od zvuka gitare Eddie Van Halena, kasnije je otkrio i zaljubio se u zvuk gitare, koji su nam dali Eric Clapton, Jimi Hendrix i Stevie Ray Vaughan. Sve te utjecaje uspio je fuzionirati i dobiti svoj specifični i originalni pristup i 'sound' gitare, kojim danas plijeni pozornost brojnih poklonika bluesa.

Ne dvojite ni sekunde, već  što prije dođite do svog primjerka ovog izvrsnog, čak što više usuđujem se napisati pravog remek-djela albuma Gone to Texas!

Na kraju sam Mike kaže: So, this is my Texas album. My story of Texas. The history, the culture, the music and the amazing pride that shines on every Lone Star flag. I am truly thankful for my life, love, friends and family. God Bless Texas.

Više o svemu možete saznati na:
www.mikezito.com
www.eclectogroove.com
www.piedmonttalent.com
www.royalsouthernbrotherhood.com

Popis pjesama:

01. The Road Never Ends
02. Gone To Texas
03. Rainbo Bridge
04. I Never Knew A Hurricane
05. Don't Think Cause You're Pretty
06. Death Row
07. Don't Break A Leg
08. Take It Easy
09. Hell On Me
10. Subtraction Blues
11. Voices In Dallas
12. Wings Of Freedom
13. Let Your Light Shine On Me

(Ruf Records)

Diskografija:

Mike Zito -Today,2008/Electro Groove Records
Mike Zito - Pearl River,2009/Electro Groove Records
Mike Zito - Greyhound,2011/Electro Groove Records
Mike Zito & The Wheel -Gone To Texas,2013/Ruf Records

Yours bluesy,
Mladen Loncar - Mike