facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Jama

Bookmark

Data

Released Listopad 2019
Format Albumi
Vrsta Indie / Experimental / Stage & Screen
Dodano Utorak, 03 Prosinac 2019
Žanr Stage & Screen
Length 1:34:06
Broj diskova 1
Edition date Listopad 2019
Država Hrvatska
Etiketa Samostalno izdanje
Edition details Objavljeno 5. listopada na YouTube kanalu Živi Rasti Cvjetaj
Tags Živi Rasti Cvjetaj RJ Hudulin

Review

Uglazbljena "Jama" Ivana Gorana Kovačića?

Glasovita poema kojom je i sam tragično stradali pjesnik iz Gorskoga kotara na jezivo sugestivan način dočarao strahote i besmisao rata i nasilja što se iz rata generira nezaobilazni je dio hrvatske lektire, ne samo one školske, već i one figurativne, pitanje opće kulture i pismenosti, a svojom monumentalnošću utkana u same temelje moderne hrvatske književnosti. Iz tih je razloga ne treba posebno predstavljati, ali zato njezina friška glazbena verzija, da se tako, možda pomalo nespretno, izrazim, postavlja cijeli niz pitanja, od kojih je najistaknutije ono temeljno – zašto? Što dobivamo albumom "Jama"?

Iza projekta Živi Rasti Cvjetaj stoji kreativna snaga, talent i entuzijazam Roberta Jamesa Hudulina, pjevača i pijanista poznatog po radu u zapaženom blues sastavu Rolin Humes, ali i po neumornom angažmanu na polju suvremene kulture, osobito kad je u pitanju Sisak u kojem živi i djeluje. Hudulin je, podrijetlom Korčulanin, tako, primjerice, najzaslužniji za nedavno uprizorenje viteške igre Moreška u blues/rock aranžmanu, a sam projekt Živi Rasti Cvjetaj osmišljen je kao udruga koja bi potaknula revitalizaciju i prenamjenu napuštenih industrijskih prostora, naravno, u kulturne svrhe, pri čemu je prioritet suvremen pristup kulturnoj baštini, njezino približavanje današnjoj publici te otimanje zaboravu. Tim slijedom dolazimo i do Kovačićeve "Jame", koja se tako uopće ne čini osobito iznenađujućim glazbenim projektom.

U "režiji" ovog iznimno talentiranog i radu predanog glazbenika dobili smo tako devedesetak minuta uistinu jedinstvenog glazbenog događaja – nazivam ga tako jer ni sam nisam siguran kako bih najbolje i najsažetije opisao "Jamu" s pečatom ovog hvale vrijednog kulturnog projekta, odnosno, udruge. Posrijedi je – bar zasada – album izdan samo na YouTube kanalu udruge te uprizoren prije dva mjeseca u prostorima stare kotlovnice sisačke Segetice, desetodjelno (prateći strukturu poeme u deset simetričnih pjevanja) epsko koliko i minimalistično glazbeno putovanje ratnim košmarom, izvedeno tek uz klavir i vokal(e). Svi popratni zvukovi dobiveni su udaranjem o klavir, trzanjem žica i "svačim nečim", kako sam Hudulin kaže, pa je on praktički samostalni izvođač i meštar od nota, čime album dobiva i svojevrsnu intimističnu, osobnu notu. Uostalom, "Jama" prati Hudulina još od srednjoškolskih dana, kad je, pročitavši Kovačićevu poemu u sklopu lektire, osjetio želju za njezinim uglazbljenjem.

Njegova nadahnuta izvedba taj godinama dug žar i svjedoči: Hudulin nije olako uzeo svoju naoko suludu zamisao pa njegova "Jama" sasvim uvjerljivo – vokalno i glazbeno – dočarava jeziv sadržaj izvornog teksta. Problem (uvjetno rečeno) nastaje na onom temeljnom pitanju kojeg sam postavio na početku – što sad s tim? Jer, teško je s punom pozornošću odslušati sat i pol tako "teške" glazbe, što govorim, naravno, iz vlastite vizure, svjestan da je problem dobrim dijelom i u meni, kao i u samom predlošku, odnosno, njegovom renomeu. Iako nisam nesklon zahtjevnoj, čak eksperimentalnoj glazbi, dojma sam da je "Jama" prije svega sjajan scenski projekt. U tami kazališta ili kakvog napuštenog industrijskog pogona kojem bi Hudulinova udruga bar nakratko našla plemenitu namjenu, s izvođačem/maestrom pred očima, to je, vjerujem, posve novo, svježe i impresivno umjetničko ostvarenje. Ovako, osobito dok je u pitanju tek YouTube album, malo je teže donijeti uistinu relevantan sud pa je zato i tek "dobra" ocjena zapravo kompromis sa samim sobom, nedostatno pošten prema samom materijalu kojeg pokušava brojkom etiketirati te na određen način možda čak banalizirati. Pritom nimalo ne olakšava osjetan entuzijazam i nadahnuće koje ga je pokrenulo, odnosno, Hudulinov ne samo izniman nego i vrlo hrabar talent – zato moram još jasnije naglasiti kako je ovdje riječ o vrlo vrijednom projektu i glazbeno-scenskom djelu s hvale vrijednom misijom koliko i nužnom osobnom notom. Vrijedi pratiti što će se dalje događati s ovomilenijskom "Jamom" te kako će sve skupa dalje živjeti, kojim intenzitetom rasti i kakvim plodovima cvjetati.

 

Toni Matošin

Hits 65

Posljednje recenzirano - Jazz