A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Pilgrimage | 0:55 | ||||
2 | Notches | 7:03 | ||||
3 | The Heart That Never Waits | 5:51 | ||||
4 | Time Clocks | 7:07 | ||||
5 | Questions And Answers | 4:09 | ||||
6 | Mind’s Eye | 6:17 | ||||
7 | Curtain Call | 7:31 | ||||
8 | The Loyal Kind | 6:48 | ||||
9 | Hanging On A Loser | 4:17 | ||||
10 | Known Unknowns | 6:48 |
Prošlo je skoro mjesec dana od izlaska albuma "Time Clocks", kojeg potpisuje Joe Bonamassa i kojeg je 29. listopada službeno objavila J&R Adventures, a u Europi Provogue Records.
I naravno, odmah su se na noge digli oni koji glasno izvikuju: ovo je hiperprodukcija, ovo je ludo, ovo nije normalno, a samo tjedan dana kasnije album je dospio na 15. mjesto "Independent" i 22. mjesto Top Rock Billboardove ljestvice albuma. I da, opet će neki vikati: a gdje je tu blues? E sad idemo dalje u raspravu. Nije li se već do sada Joe dokazao prioritetno u bluesu, a potom i u drugim glazbenim stilovima? Nije li Joe samo svojim radom i svojim širokim glazbenim zanimanjem zaslužio, ako ništa drugo, onda djelić poštovanja? Činjenica je da nas ne "zasipa", kao što neki kažu: sladunjavim "humpa-cumpa" ritmovima i skladbama, već nam nudi svoje glazbene vizije i prezentacije i nosi nas u ono što mi volimo i što je, zapravo, dio nas samih. Eto, tako to ja vidim, čujem i osjećam. Tko zna, možda sam u krivu, ali teško da mogu promijeniti bilo što u svom percipiranju Bonamassinog glazbenog stvaralaštva. Ako vas iritira ovakvo pisanje, onda vas molim da ne čitate dalje.
A svi vi koji se, eto, slažete s ovim mojim stajalištem pridružite mi se dalje u pokušaju da vam prenesem svoje impresije i o ovom, novom izdanju glazbenika koji stvara glazbu koju volim, i to u svakom segmentu svoje glazbene vizije.
Rock, blues, jazz i pridružena im glazba u sebi skriva, zapravo, nesagledive mogućnosti, smjerove i stanja koja, eto, neki glazbenici jednostavno žele podijeliti s nama i oni to i čine bez imalo ustručavanja.
Iznenađenja u ovih gotovo 57' ima i ona su mi tako efektna i kao slušatelju nevjerojatno inspirativna. Pitam se jesu li primjerenije balade, poput "Mind's Eye" ili pak 55 sekundni uvod "Pilgrimage" ili pak one poznate Bonamassine glazbene nadogradnje u kojima svoje pjesme vodi na sve veće i snažnije razine i tek tu nas napada svim oružjima i ponovo nas doslovno uništava. Da, jesam, ponovo sam pokleknuo pred njegovim glazbenim idejama, vizijama, rješenjima i ponovo sam morao priznati, i to ne znam po koji put, da ovaj glazbenik u sebi ima ono što mnogi nemaju, a to je jednostavno želja da svoje glazbene radove podijeli s svima nama.
Nakon prošlogodišnjeg albuma "Royal Tea", koji je proglašen za najbolji od 20 albuma po izboru "Blues Rock Review" magazina, Joe sada ide dalje. Uz njega je ponovo Kevin Shirley, koji mu se pridružuje u producentskoj fotelji, dok ga je Bob Clearmountain (The Rolling Stones i Bruce Springsteen) miksao. Bonamassa je snimio "Time Clocks" u New Yorku.
Na albumu se samo izmjenjuju rock i blues pjesme i to u svom blistavom izdanju: "The Heart That Never Waits", “Questions and Answers”, "Hanging On A Loser” donose nam izravni blues feeling, dok primjerice “Curtain Call”, naslovna "Time Clocks", “Known Unknowns” i osobito “The Loyal Kind” istinske su čuvarice rocka.
Posebno ću apostrofirati “Pilgrammage”, instrumentalnu minijaturu koja nas vodi do snažnog prvog singla, “Notches”, s nezaboravanim riffom i to je taj istinski udarni početak ovog još jednog Bonamassinog albuma koji će, vjerujem, mnogima dati puno razloga za malo iskrenije promišljanje o svom radu i statusu.
Ovaj put neću više ništa napisati, neka drugi kažu što im je na duši, evo primjera iz Rock and Blues Muse magazina: Bonamassa really digs deep lyrically on this album and it feels more personal. Of course, there is great guitar, but Joe’s songwriting has never been better. From start to finish, Time Clocks is a winner and shows why Bonamasa’s run as the current blues rock king is nowhere near over.
Time Clocks by Joe Bonamassa is about the songs, high quality tracks to satisfy almost every musical palette. The record, in some ways, also beckons to be a movie score, each track simulating segments of an overall story. Some open a window to the man behind the suit. - Martine Ehrenclou
Mladen Lončar - Mike
« Royal Tea | Joe Bonamassa Albumi Kronologija |