facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Reborn In Defiance


Bookmark

Data

Released Siječanj 2012
Format Albumi
Vrsta / Heavy metal / Alternative metal / Hard rock
Dodano Četvrtak, 24 Srpanj 2014
Žanr Heavy Metal
Length 54:56
Broj diskova 1
Edition date Siječanj 2012
Država Germany
Etiketa Nuclear Blast
Catalog Number NB 2680-1
Edition details Produkcija: Peter Gabriel Datum objave: 20. 1. 2012.; Snimano: 2011.
Tags Biohazard Nuclear Blast Hardcore Brooklyn New York Peter Gabriel Evan Seinfeld

Review

Biohazard su ušli u legendu kao jedan od bendova koji je definirao ulični mačo hardcore zvuk i od kojih se uvijek znalo što se može očekivati - jednostavni nabrijavajući tekstovi i vokali nabijeni "in your face" tipom agresije proizvedenom iz ždrijela Evana Seinfelda, njegov mrki pogled ispod marame i teški riffovi koji su s vremena na vrijeme zalazili malo u punk, te malo u crossover/thrash metal. Bend koji je stasao na ulicama Brooklyna je kroz svoje ponajbolje albume kao što su Urban Discipline, State of the World Address i Mata Leao zadobio vojsku fanova, bez obzira na to što su od kraja devedesetih krenuli silaznom putanjom i što im je kvaliteta albuma padala proporcionalno toku vremena.

Stari zvuk NY hardcorea, kojeg je Biohazard prototip, je ostao odlično prihvaćen među odanim fanovima te škole i bendovi kao što su Pro-Pain, Madball i Sick Of It All zadnjih par godina jednako kao i prije nose plamen hardcore duha, gdje je jedina razlika u tome što su svi oni danas znatno stariji. Ista stvar je i sa Biohazardom, kojima je ovo deveti studijski album, no za razliku od nabrojanih kolega Biohazard imaju nekonzistentnu karijeru sa dosta izmjena postave i blijedim pokušajima oživljavanja minulih vremena. Bend se nakon nedefinirane pauze ponovo okupio 2008. godine, da bi par godina kasnije počeli raditi na novom albumu, zajedno sa originalnim gitaristom Bobby Hambelom koji je zaslužan za autentični zvuk Biohazarda. Ono što je vjerovatno razočaralo fanove je da se Seinfeld očito zasitio cijele te priče, budući da je, nakon što je Reborn in Defiance snimljen, objavio da je to njegov zadnji album i kako se više nema namjere vraćati u Biohazard. Živi bili pa vidjeli.

Ono što se prvo primjeti na ovom albumu je iznenađujuće prljavi hardcore kao iz starih dana koji se teško mogao očekivati u 2012. godini i to od benda koji živi na staroj slavi. Da li je to dobro ili loše ostavljamo fanovima na procjenu. S jedne strane, tužno je za vidjeti da bendovi nakon toliko godina ne rade ikakve inovacije u zvuku i da gang vokali i simplificirani ''fuck you'' tekstovi još uvijek prolaze. No, fanovi takvog hardcorea će najvjerovatnije biti zadovoljni upravo radi navedenih stvari. Iako su devedesete već davno prošle, nije loše čuti nešto što budi duh tog perioda. S te strane se mora priznati da Biohazard na ovom albumu nisu podbacili, daleko od toga. Premda znatno stariji, još uvijek su u formi i ponudili su par aduta koji svakako plijene pozornost, čak i ako nemate volje slušatio nešto što ste već odavno probavili i pokopali u diskografskim arhivima prošlosti.

Zanimljivo je čuti stvari kao što su Reborn ili Countdown Doom koje podsjećaju na najbolje dane ovog benda. Bobby Hambel i Billy Graziadei su oživjeli poznate teške riffove sa znatno više gitarističkih melodija, a Seinfeld je u svom poznatom stilu i sve zvuči gotovo kao da je ponovo 1994. Na Vows of Redemption i još par stvari su čak prisutni i rap vokali koji su uvijek bili dio Biohazarda, a Decay je odlična pjesma s pjevnim refrenom koja donosi nekako najviše svježine na albumu. Reborn in Defiance bi se mogao bez problema svrstati rame uz rame sa albumima Urban Discipline i State of the World Address kada bi bilo više bržih stvari. To je vjerovatno jedina zamjerka koju će fanovi Biohazarda imati, definitivno prevladavaju mid tempo ritam i snažan groove bez previše bržih hc-punk poskočica kao što je Come Alive. Osim toga, dosta je prisutan mračniji i melankolični štih, pogotovo na pjesmama kao što je You Were Wrong ili Killing Me, na kojima Biohazard poprima jednu sasvim novu dimenziju i što nije uopće loša stvar jer su te pjesme zapravo odlično napisane i odsvirane, pogotovo gitarističke dionice. Tako da je sasvim pristojno čuti i pokoju stvar u kojoj smo svjesni da slušamo odrasle glazbenike i gdje nema isfuravanja mačo spika. Instumentalna laganica Season In The Sky, koja zatvara album je nešto što ni u milijun godina ne bi očekivao čuti od ovog benda, a moram priznati da im super idu takvi laganiji tonovi.

Sve u svemu, mislim da die hard fanovi mogu biti zadovoljni ovim albumom jer je manje-više uspješno rekreirano zlatno doba ovog benda i nakon ovoga ne vjerujem da će Biohazard uspjeti išta smisleno ponuditi. Eventualno za nove fanove, makar sumnjam da novi naraštaji danas odrastaju na već prožvakanoj NYHC formuli nekadašnjih legendi, današnji hardcore naraštaji ipak uživaju u bendovima koji sviraju nešto izmjenjenije i zahtjevnije aranžmane, sa novim hardcore klišejima koji su zamjenili one na koje su stare generacije navikle. Ipak, neke se stvari nikad ne mijenjaju, kao što nam to ovaj album svojim većim dijelom dokazuje.

Ivan Bujević

Hits 730

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42