Sad sam tu

Review

Damir Trkulja Šiljo vjerojatno nije ie koje će osrednjem slušatelju predočiti o kakvom i kojem se glazbeniku radi, no kada nastavimo u tonu kako je Damir koautor velikog Baretova hita „Teške boje“, te svojevremeno i gitarist Majki kao i mastermind iza Gatuza, uši nam se svakako načule.

Benston je Damirov novi projekt, koji pleše na granici garage rocka i electro-bluese. Zamislite „prljaviji“ Depeche Mode s teškkooslanjajućim loopom na saksofon i blues.

„Sad sam tu“ je punokrvni dugometražni album koji donosi 10 pjesama, a odmah uvodna „1000 ljudi“ savršen je soundtrack opusa ovog projekta, i neka vas nemilo ne iznenadi završna blues dionica na neurednu elektroniku ranih 80-ih, i kroz sav taj košmar, možda bih ovaj stil nazvao i glazbenom estetikom ružnoće, je upravo ono što ovaj album čini posebnim, tako da jedan pridjev definitivno se ističe iznad ostalih – Kreativno. Da, ovaj album je neizmjerno kreativan, i nimalo dosadan kroz svih svojih 10 pjesama, koje i od ljubitelja ove vrste glazbe, pa do onih kojima ovo ne leži, možemo nazvati raznim imenima, ali nikako dosadnim, a to se najbolje vidi već u nastavku, kada druga pjesma „B.E.N.S.T.O.N.“ u svoj prvom dijelu nastavlja identično kako je rpethodna završila i taman kada pomislite da će ovo biti jedan od onih albuma, gdje kada čujete jednu pjesmu čujete sve, Šiljo nas iznenadi i u potpunosti uplovi u recital koji uz saksofon pleše poput dva zaljubljena para, od kojih iako jedan drugome gazi po nogama, osvajaju nagradu za najbolji nastup.

Pjesme su zapravo vrlo raznolike iako su građene na sličnim temeljima, tako recimo u „Portretu“ s prvim taktovima ne bi pogriješili kad bi pomislili kako čujete Dinu Dvornika s nekim novim hitom, dok „Nema Sumnje“, 6-minutna skladba koja završava album, kao omaž cijelom projektu.

Dražen Plukavec