Review
Ako bi pristojno i kulturno trebao opisati MC-a znanog kao Brotha Lynch Hung, rekao bi da je osobenjak. Opušteno, rekao bih da je to jedan zajeban igrač. Nazad u devedesitima prošlog stoljeća, Brotha Lynch Hung je izronio na rap sceni kao jedan od pionira horrorcore rapa, ako ne i glavni nositelj tog žanra. Morbidne teme, klanja, ubijanje, kanibalizam, sakaćenje, hranjenje sina mesom svojih neprijatelja, ništa to nije strano u svijetu iz kojeg dolazi Brotha Lynch Hung. Od debitantskog albuma 24 Deep 1993. godine do danas, prodao je preko 1.4 milijuna primjeraka albuma, nestao, te se vratio sa jednim od najboljih comebackova u proteklih deset godina. Mnogi ga znaju po traciBloccstyle na kojoj gostuje Mr. Doctor, a to je jedan sleeper hit, esencija west coast gangsta zvuka, direktno iz Sacramenta u Californiji.
Brotha Lynch Hung se tako vratio na rap scenu prošle godine, kada je potpisao za Strange Music i izdao album Dinner & A Movie, konceptualni album, prvi dio trodjelne priče o serijskom ubojici zvanom Coathanga Strangla, po kojem je naslovljen i ovaj najnoviji album iz 2011. Na Dinner & A Movie, pratimo kako Coathanga Strangla ubija ljude, izbjegava policiju i živi od dana do dana. Iako ga policija uhvati, moraju ga pustiti zbog tehničke okolnosti, tako da ubojia ostaje na slobodi. Ta se priča nastavlja na Coathanga Strangla albumu.
Dakle, ako možete poslušati ovaj album kao dio priče o serijskom ubojici, i to kao priču iz prvog lica, onda se bacite na slušanje ove brilijantne morbidnosti. Album započinje sa skitom u kojem Coathanga Strangla priča sa svojom psihijatricom nakon puštanja na slobodu. Bitan detalj: na prošlom albumu, skitovi su bili spojeni sa pjesmama, tako da su jednostavno bili plasirani na početak trake – da ih preskočite, morali ste ubrzavati pjesmu. Ovdje tog problema nema, skitovi su bitni za priču, ali možete ih i preskakati tokom budućih slušanja albuma.
The Coathanga je dakle prva pjesma na albumu, i tu Lynch odmah udara do zadnjeg detalja, nižući slike ubojstava, kanibalizma i nekrofilije. Mannibalector nastavlja u istom krvavom filmu, a naglasak je ne uživljenosti i umijeću koje Lynch ima kao MC – iako samo priča izmišljenu priču, zvuči kao da je prošao kroz horror koji opisuje. Look It's A Dead Body samo ide dalje, ubijanje, jedenje ljudi, nasilje. Ipak, ovdje je našao mjesta da prozove Eminema, i spomene kako je ljut što nije potpisao za Shady Records. Svejedno, to ne umanjuje njegovu snagu: 'Still hella mad 'cause I didn't sign with Shady / Records, but I'm Strange now, snake & the bat / Nigga, sickest independent on the map / Brap!'.
Ono što Brotha Lynch Hunga čini daleko boljim od prosjeka je njegova lirična sposobnost, izvedba, a na mnogim trakama i produkcija, poput glatko producirane Blinded By Desire. BLH baca samo najmračnije, krvave rime, ali ako vam tako što ne ometa uživanje u glazbi, primjetit ćete da lik ima savršenu tekstualnu egzekuciju. I Don't Think My Momma Even Loved Me još jednom dokazuje koliko je uživljen u priču koju propovijeda, jer po glasu zvuči kao netko tko je stvarno počinio zločine koje nabraja, dakle uza svo pretjerivanje, zvuči realno.
Eating Fingers je još jedan skit, i navodim ga ovdje samo zbog naslova. Tu smo već pri kraju albuma, koji ne štedi sa gostovanjima, ali ono koje se defintivno treba napomenuti jest pojavljivanje Tech N9ne na Takin' Online Orders i I C U. Ubojstvo, što drugo. Nakon toga slijedi Outro, te čekanje novog albuma, koji donosi treće, zaključno poglavlje priče o Coathanga Strangla.
Ovaj album nije za svakoga. Ciljana publika su ljubitelji gangsta rapa i horrora, slušatelji koji žele krv, crijeva, rasute mozgove i ljude za ručak u svojim rimama. Sve to potkovanao masnim beatovima. Dakle, ako je to obrok koji naručujete, Brotha Lynch Hung dostavlja kvalitetno i povoljno.
Vuk Oreb
/
