facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Ožujak 1965
Format Albumi
Vrsta / Pop rock / Baroque Pop
Dodano Utorak, 04 Studeni 2014
Žanr Rock
Length 28:54
Broj diskova 1
Edition date Listopad 2012
Država Europe
Etiketa Capitol Records
Catalog Number 50999 404437 20
Edition details Tracks 01 - 12 & 24 mono.Tracks 13 - 23 stereo.Stereo mixes of tracks 13, 15, 17, 22 previously unreleased.Album originally released in March 1965.This edition: ℗ © 2012 Capitol Records, LLC.CD comes in a thin gatefold cardboard sleeve.Made in the EU.
Tags EMI Capitol The Beach Boys Brian Wilson

Review

U božićnom ozračju daleke 1964., tada dvadesetdvogodišnji Brian Wilson preživio je prvi živčani slom, čime je na najočitiji i vrlo bolan način dao do znanja da više ne može dalje kao sveprisutna figura, da rez negdje mora biti napravljen usprkos rastućim ambicijama i talentu u punom cvatu. Studio je tako postala njegova pozornica: ostatak ekipe nastavio je s nastupima kao najsavršenija moguća Brianova produžena ruka (i sjajan bend, naravno), dok je on postao autor u sjeni, maestro u studiju u kojem je konačno mogao provoditi vremena koliko želi, odnosno, onoliko koliko je dovoljno da artikulira sve podivljale erupcije kreativnosti i inovativnosti koje su njegove džepne simfonije činile toliko jedinstvenima i zimzelenima. "Today!" je bio prvi produkt takve podjele uloga i, gotovo poput automatizma, prvo remek-djelo The Beach Boys!

A i bili su na vrhu, usprkos prodoru The Beatles u Ameriku i na sve globalne top-liste. Izdavali su naslov za naslovom, a svi su se prodavali više nego odlično; albumi su bili i sve bolji, otkrivajući Wilsonov rukopis u stalnom razvoju i rastu. Sada kad se napokon, oslobođen koncerata i turneja, mogao posvetiti isključivo skladanju i radu u studiju, mogao je napokon voditi bend i njihovu glazbu u onom smjeru koji bi razvio sve njezine potencijale. "Today!", kojim su otvorili novu izuzetno plodnu godinu, najjasnije dotad najavio je "Pet Sounds" i njegove svevremenske koliko i "nadvremenske" ljepote. Već samom svojom strukturom – A-strana vinila sadrži brže, uvjetno rečeno, standardne The Beach Boys pjesme, a B-strana sporiji, baladni materijal – nagovijestio je daljnje (po)igra(va)nje konceptom albuma i traženje artističkih visova u tim formatima glazbe. No, nisu samo njegova struktura ni koncept ono što ga čini tako velikim i značajnim – pjesme okupljene ovdje su naprosto fenomenalne, sabirući u tako malo minuta, kao nijednom dotad, cijelu lepezu inovativnih, vrlo maštovitih glazbenih rješenja.

Otvaranje s furioznom obradom sedam godina starog hita Bobbyja Freemana "Do You Wanna Dance" bilo je možda ziheraški, ali i najlogičniji odabir. Dennisov sjajan vokal na Brianovim gustim teksturama raznio je pjesmu poput propelera, toliko da sljedeće dvije, "Good to My Baby" i "Don't Hurt My Little Sister" djeluju kao smirivanje situacije. Potonju je Brian nudio i svom velikom uzoru Philu Spectoru, no genijalni, ali egoistični ekscentrik nije našao zajednički jezik sa senzibilnim momčićem s plaže. No sljedeća "When I Grow Up (To Be a Man)" jasno je pokazala da Wilson ne samo da se nema čega sramiti pred svojim uzorom, već da ga i nadmašuje. Savršeno poslagani vodeći vokali Mikea i Briana stopili su se s kompleksnim harmonijama građenima cimbalom te posebno sjajnim bubnjarskim dionicama, čineći ovu pjesmu jednom od najbližih perfekciji ne samo kad su The Beach Boys u pitanju.

Naravno, daleko od toga da se dalje ide nizbrdo. Iako inferiorna verziji koja će izići na singlu i na sljedećem albumu "Summer Days (and Summer Nights!!", rana inkarnacija velikog hita "Help Me, Ronda" (nedostatak slova "h" u imenu djevojke iz naslova nije greška već uistinu razlika između dvije verzije pjesme) mnogo je više od prvog značajnijeg pojavljivala Ala Jardinea za glavnim mikrofonom – pravi The Beach Boys razarač i barjaktar neumoljivosti Wilsonova rukopisa. Kad ju je naknadno dodatno ispeglao, zatomio čudna poigravanja s razinom zvuka u odjavnom dijelu te harmoniku zamijenio gitarama, oslobodio je njezin puni potencijal. "Dance, Dance, Dance" koja je ovdje slijedi efektni je završetak brže polovice albuma, uvodeći u glazbenu priču i dvanaestžičanu gitaru te zvonca.

Drugi dio albuma otvara novi slap glazbene čarolije – "Please Let Me Wonder" danas uistinu djeluje poput uvertire u nedostižnosti "Pet Sounds". Brianov do boli nježan vokal vodi složenu, predivnu melodiju do područja gdje rock prestaje biti tek djelić popularne kulture i gdje se stvara nova klasika. Obrada doo-wop hita The Students "I'm So Young" (prethodno su je obradili Spector i nezaboravne The Ronettes) nastavlja u sofisticiranom tonu, baš kao i "Kiss Me, Baby" u kojem posebno dolazi do izražaja sjajno stapanje inače prilično različitih vokala Briana i Mikea. A onda "She Knows Me Too Well" donosi novo džepno remek-djelo – melankolična melodija poslagana je ponovno poput najfinije i najkompleksnije tapiserije. Pretapanje vokala nošenih Brianovim falsetom čini se još jednom novom nedostižnom kategorijom, bar do prve nove prilike.

Novo pak uposlenje Dennisa za glavnim mikrofonom donijelo je jazzom inficiranu "In the Back of My Mind". Njezine ćudljive orkestracije i ritmička rješenja s ove se distance čak mogu nazvati pretečom najprogresivnije faze "Good Vibrations" i "Smile"! Na žalost, album zaključuje bespotreban filler, još jedan zvučni zapis sa snimanja, "Bull Session with the Big Daddy" no teško da može bitnije narušiti ukupni dojam kojeg "Today!" ostavlja. Manje bitno što su The Beatles time napokon dobili pravi odgovor na svoje artističke ambicije – Brian Wilson raspustio je svoj nevjerojatni talent do stupnja kad je dalje sve bilo moguće, a The Beach Boys su i za preostale "nevjernike" postali bend za najviše visove. Uz tehničku perfekciju, ona presudna "kvaka" bila je njegova toplina i neposrednost koja je najzornije svjedočila autorova shvaćanja glazbe kao Božjeg glasa. Uposlenje cijelog orkestra studijskih glazbenika bilo je tako posve u službi čiste glazbe i radosti muziciranja, što se nastavilo kao vrlo uspješna praksa.

U najnovijem, obljetničkom izdanju, album nam uz originalni mono-zapis dolazi i po prvi put u stereo varijanti. Ako ste dosad zaobilazili, ovoga puta ne dopustite sebi takav propust.

 

Toni Matošin

Hits 752
All Summer Long « All Summer Long The Beach Boys Albumi Kronologija Summer Days (And Summer Nights!!) » Summer Days (And Summer Nights!!)

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42