Review
Usprkos razmjernom komercijalnom uspjehu prvijenca "Leisure", isti se nije ni ohladio, a Blur su se dali na snimanje novih pjesama s naumom da iznova izmisle vlastiti zvuk. Jeka iz Manchestera je jenjavala, u Americi se uzdigao grunge i začudnim spletom okolnosti zaprijetio pomesti sve s top-lista, a u samoj Velikoj Britaniji uzlet su – vrlo zasluženo – doživjeli Suede sa svojim sjajnim eponimnim albumom. Damon Albarn, koji je držao autorske konce u rukama, pametno je zaključio da shoegazing teksture koje su obilježile "Leisure" neće naići na plodno tlo ni kod publike ni kod kritike, a kao da i sam bend nije polagao prevelike nade u takav izričaj. "Modern Life is Rubbish" došao je kao hrabar koliko i logičan iskorak; pokazat će se da će to biti jedan od temeljaca onog što će sredinom devedesetih buknuti kao planetarno popularan britpop.
Neke međuepizode također su ubrzale rizike koje je donio zaokret u imidžu benda. Singl "Popscene" iz 1992. doživio je neuspjeh, baš kao i kratkotrajna, ali po članove benda devastirajuća američka turneja. Sudbina Blur tako je doslovce visjela o koncu, do te mjere da su upali u financijske probleme a izdavačka kuća im prijetila otkazom. "Modern Life is Rubbish" tako je postao krik benda odlučnog u tome da opstane i da ne bude tek satelit ove ili one scene ili trenda. Namjerno ne uvrstivši kasnije sve hvaljeniji singl "Popscene" na album (pojavio se ipak na američkoj verziji albuma koja se razlikuje od originalne britanske baš kao što je bio slučaj s "Leisure"), Albarn i ekipa, već opasno zabrazdila u alkohol i razočaranje, novim su pjesmama odali počast britanskom gitarskom popu šezdesetih poput bendova The Kinks ili Small Faces, ali i The Who, kao i psihodeliji škole Syda Barretta.
U tim koordinatama, "Modern Life is Rubbish" funkcionira kao visokokalorični složenac i pismo namjere – bend se zaputio stazama koje više ne trpe pogreške i stranputice i na kojima svaki korak ima svoju težinu i uporište u onom sljedećem. Njegovi satirički žalci usmjereni ponajprije na englesku srednju klasu, ali i na američki kulturni imperijalizam, uz tipično britanske note zaokružili su inteligentan i nadahnut polukonceptualan projekt koji se, usprkos izostanku značajnijeg komercijalnog odjeka, sasvim lijepo užlijebio u prvom valu suvremenog britpopa. Blur su tako našli svoje mjesto pod suncem, a scena je dobila značajan i pametan album čvrsto pozicioniran u turbulentnom present tenseu.
Albedo je s daleko iza leđa ostavljenog prethodnika sjajno iskorišten na odličnoj "Pressure on Julian" i posebice na "Oily Water" čiji izazovni gitarski kolaži vape za opetovanim slušanjima. No, daleko je to, čak i u tim iznimnim slučajevima, od repetiranja staroga oružja; posrijedi je prije fino finaliziranje ideja koje su već bile u zraku a do ovoga se trenutka nisu dale prikladno timariti. Da se razumijemo, album ima i svojih tankih mjesta, poput baretovske "Villa Rosie" ili nekoncentrirane "Colin Zeal", no to bitnije ne umanjuje pozitivan dojam kojeg strpljivo i radišno pospješuju raspoložena ritam sekcija, maštovita Coxonova gitara i Albarnova autorska nadahnutost. Dosta je poslušati sjajnu, u psihodeliju na tragu Beatlesa uronjenu "Chemical World" da shvatite o čemu govorim, osobito kad joj pridodate svojevrstan nastavak u opaljenom instrumentalu "Intermission".
Već spomenuti izostanak značajnijeg komercijalnog uspjeha upravo iz prethodno navedenih razloga nije oneraspoložio članove benda. Basist James je tako album ocijenio "uspješnim jer je postigao sve što su htjeli njime postići". Čak je dodao kako mu se činilo da je sve ostalo u to vrijeme osim njih bilo smeće. Taj će se pozitivni naboj osjetiti na najbolji način na sljedećem albumu, legendarnom "Parklife", s kojim – zajedno s "The Great Escape" – "Modern Life is Rubbish" tvori svojevrsnu tematsko-stilsku trilogiju, negdje pasolinijevski nazvanu "životnom". No, to je dok slušate album odvojeno od ostalih apsolutno nebitno…
"Modern Life is Rubbish" nam sada dolazi u luksuznom redizajnu s dodatnim diskom prepunim B-strana singlova "Popscene" (zajedno s naslovnom pjesmom, odmah na početku diska), "For Tomorrow", "Chemical World" i "Sunday Sunday" te raritetima iz toga vremena. Kao i ostala ovogodišnja remasterirana izdanja, album je dostupan samostalno u 2CD ambalaži kao i u sklopu superluksuznog paketa "Blur 21" koji povodom dvadeset i jedne godine djelovanja okuplja sve albume benda i hrpe bonus materijala.
Toni Matošin
/
« Leisure 
