facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Kolovoz 2010
Format Albumi
Vrsta Rock / Indie / Americana / Indie rock / Indie pop / Folk-rock
Dodano Četvrtak, 07 Travanj 2011
Žanr Indie
Broj diskova 1
Edition date Kolovoz 2010
Država SAD / Velika Britanija
Etiketa V2 / Vanguard
Edition details Producentica: Isobel Campbell / Kronologija objave: 16. 8. 2010. (V. Britanija); 24. 8. 2010. (SAD)
Tags Mark Lanegan Isobel Campbell

Review

Prije nego što sam poslušao i sekundu novog, već trećeg po redu zajedničkog albuma najnježnijeg vokala Belle & Sebastian i prvog gunđala Screaming Trees, pao sam na naslovnicu. Događa se to meni, da, čak prilično često, skrušeno priznajem, a ovakvoj kao što krasi "Hawk" teško mi je odoljeti. Naizgled nasumični detalj ukraden vremenu klikom foto-aparata, oslobođen boje i istodobno prepun kolorita. Trenutak svakim svojim pixelom kao otrgnut nekom Jarmuschevom filmu. Fotografija u punoj moći svoga izričaja, neuhvatljiva svojom jednostavnošću, brbljiva svojom šutljivošću. Takav artwork sjajan je uvod u kvalitetan slušateljski događaj, no kao što odijelo ne čini čovjeka, tako ni naslovnica ne čini album, te ovoga trenutka palim konačno play da čujem cijelu priču iza crno-bijele fotografije.

Već sam o ćudljivosti ove suradnje svojevrsne ljepotice i svojevrsne zvijeri pisao povodom izlaska prošlog im, sjajnog koliko god kod nas nedovoljno hvaljenog "Sunday at Devil Dirt". Sada, evo, već ispada kako, počevši od 2006., izbacuju novi album svake parne godine, i to po oprobanom receptu da Isobel obavi sve praktički sama, a onda tek donese Marku grube radove da svojim vokalom zasluži ime na naslovnici. I koliko god se sve skupa i dalje činilo neobičnim, pa i nategnutim, ja se ne mogu naslušati ovo dvoje osobenjaka!

"Hawk" nastavlja krhku škotsko-američku glazbenu priču na dodirištima folka, bluesa, popa, rocka i... ajmo reći americane, iako ona, zapravo, sve ove natuknice objedinjuje. Isobel Campbell pritom je nužno sve dalje od svoga Glasgowa i domovine i sve sjedinjenija s Laneganu bliskijom prašnjavom pustoši, praznim cestama i provincijom u nestajanju. Ne spominjem to kao gubitak identiteta; ona se samom odlukom da surađuje s glazbenikom Laneganova senzibiliteta jasno odredila. Nema tu nikakvoga duga Murdochu i ostatku ekipe iz Belle & Sebastian, a polako ali sigurno se posve odmiče i od svojih solo-projekata tipa "Amorino" i "Milk White Sheets". Ako je "Ballad of the Broken Seas", njezin prvi album s Laneganom, bio efektno iznenađenje i demonstracija sklada snažnih suprotnosti, a "Sunday at Devil Dirt" ulazak u novootkrivene vode s nogavicama već dobrano zadignutim poviše koljena, "Hawk" je već uvježbano plivanje tim istim vodama.

Od tihe uvodne "We Die and See Beauty Reign" do završne, prozračne "Lately", ovaj nam čudni dvojac nudi novi set nenametljivih pjesama s već prilično prigušenim efektom iznenađenja. Viškom bismo pritom jedino mogli imenovati naslovni instrumental, čudni bluzerski manifest salunske buke koji se u cijelu priču ne uklapa ničim osim nazivom. Vrhunci poput singla "Come Undone", sjajnog pitkog R&B komada iz nekih ljepših vremena, ili sjajne, kotrljajuće "You Won't Let Me Down Again", začinjene gitarom nekadašnjeg dičnog člana Smashing Pumpkins, Jamesa Ihe, zato više nego uspješno začinjavaju album koji ni po čemu nema pretenzija biti ičiji omiljeni naslov godine. Slatki pop "Time of the Season" ili anđeoska "Sunrise" daju, pak, albumu finoću najavljenu uvodnom skladbom.

"Hawk" je zanimljiv i po dvije obrade, obje Townesa Van Zandta. "Snake Song" i "No Place to Fall" vrlo su uspjeli komadi folk-rocka efektno užlijebljeni u tkivo albuma. Potonjoj je vokal posudio mladi folk-pjevač Willy Mason, koji gostuje i na akustičnoj "Cool Water", te se čini pogodnijim Isobelinim vokalnim partnerom. Naravno, to je više površna estetska opaska nego gola činjenica, budući da se par naveden uz naslov albuma više nipošto ne treba dokazivati ikome ili opravdavati svoju suradnju. Poslušajte, uostalom, rokerski komad "Get Behind Me", pa vam možda bude jasnije o čemu govorim.

Dakle, Isobel Campbell i Mark Lanegan trećim uzastopnim zgoditkom definitivno nalaze svoje mjesto pod diskografskim suncem, ali i u analima americane. Meni osobno već su postali sigurna partija jer točno znam što dobivam kad zagrabim u njihove male specijalitete. Pritom ih, opet ću naznačiti, neću imati koncentracije spomenuti u raznoraznim nabrajanjima najboljih naslova ijednog desetljeća, pa ni godišta, ali će uvijek toplo zazvučati spomen njihova djela. U to definitivno uključujem "Hawk", rame uz rame s dvojicom svojih blizanaca prethodnika.

 

Toni Matošin

Hits 1165
Sunday at Devil Dirt « Sunday at Devil Dirt Isobel Campbell & Mark Lanegan Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42