facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Ožujak 2013
Format Albumi
Vrsta Blues rock / Reggae / Contemporary Pop/Rock / Album Rock
Dodano Petak, 09 Prosinac 2016
Žanr Rock
Length 53:41
Broj diskova 1
Edition date Ožujak 2013
Država Europa
Etiketa Polydor
Catalog Number 3733098
Edition details objavljeno: 12.3.2013.; produkcija: Eric Clapton, Doyle Bramhall II, Justin Stanley i Simon Climie; snimano: 2012. - 2013.
Tags Eric Clapton Polydor Justin Stanley Simon Climie Doyle Bramhall II

Review

Svi bi morali prvenstveno znati i shvatiti da Eric Clapton ima 67 godina i da apsolutno nikom ne treba ništa dokazivati. On radi i snima glazbu kakvu želi i baš mu je svejedno hoće li se ona prodavati ili ne. Sve to, zapravo, je davno, davno iza njega i ovaj novi album Old Sock 12. ožujka 2013. objavila diskografska kuća Bushbranch Records, u Americi i Kanadi isti objavljuje SurfDog Records, dok je ostatak svijeta pokrila Polydor Records. Album je od samog objavljivanja izazvao brojne, dijametralno suprotne reakcije. Evo, pročitajte u nastavku kako se to odrazilo na moje viđenje albuma Old Sock Erica Claptona.

I opet pišem članak s vremenskom distancom i opet namjerno. Dok se svi ispucaju, dok se cijela priča malo slegne evo mog osvrta na album koji nije ništa spektakularno, ali ima u svom sadržaju nekoliko zanimljivih tema. Clapton je jednako dobar u jazzu, rocku, r&b-u i rock n' bluesu i bluesu.., njegova gitara jednako dobro zvuči, a ono što je toliko očevidno je njegovo pjevanje koje je poprimilo brojne kvalitete i dobilo je onu zrelu sigurnost i snagu. Interesantan je podatak da je Clapton za ovaj album supotpisao samo dvije NOVE pjesme: Every Little Thing & Gotta Get Over, koje je skladao, njegova desna ruka, Doyle Bramhall II uz Justina Stanleyja i Nikka Costa. Ostalih 10 skladbi uzeo je od drugih glazbenika, što zapravo pokazuje da nije opterećen ama baš nikakvim ogradama, svirati i pjevati će sve i svakoga. Dobro, ne baš svakoga, ali tako se kaže. I zato, skladatelji odabrani za album nisu nikakav 'mačji kašalj', dapače radi se o provjerenim glazbenicima, poput: Taja Mahala, Doylea Bramhall II, Petera Tosha, Garya Moorea, Huddiea Ledbettera, Otisa Reddinga, Georgea Gershwina i drugih. To bi moglo izazvati, znate, reakcije poput "čovjek nema inspiracije", "Clapton je ostao bez muze" i slično. Vjerujem da je pri odabiru Clapton birao, zapravo, ono što mu se sviđa te da je bez ikakvih ustezanja i pretjeranih kalkulacija došao do ovih 12 pjesama. Naravno, mnogi će imati druga i drugačija mišljenja, no sve je to stvar osobnog doživljaja. Mogu napisati da sam svakako čuo i boljih albuma od ovog, ali neću to gledati na taj način. Zašto bih stvari postavljao na onaj isključivi način? Posebno me se dojmila skladba: Still Got The Blues, a svakako još vrijedi istaknuti: Further On The Road, Angel, Gotta Get Over, Goodnight Irene, Your One And Only Man i Every Little Thing.

S ovim albumom Clapton je u potpunosti završio transformaciju od starijeg blues glazbenika do profesionalnog glazbenika, koji je započeo još 2010. godine. Sada se više okrenuo glazbi koja ima brojna široka gledišta i mogućnosti prezentacijske forme. Clapton je otišao u jazz, a blues je ostao nekako po strani, naime to mi osobno nikako nije po volji jer svijetom kruže informacije kako na svojim turnejama i nastupima Eric i dalje žari i pali. Što, nažalost, nije slučaj na ovom albumu, teško da se može osjetiti ona poznata Slowhand vatra. Na albumu se više fokusirao na ugođaj, na 'groove' njegovih ranijih utjecaja i influencija. No, ovaj puta ta Slowhand vatra je izostala. Maleni plamičci se tek naziru u Gotta Get Over, s infiltriranim gospel ozračjem, nekadašnji zvuci Derek & Dominos ponovo se mogu čuti. Album Old Sock prije bi bila jedna stilska devijacija, jedno od onih 'skretanja' s uvriježenih putova i staza, a ne samo nastavak onoga što je smo mogli čuti na albumu From the Cradle.

Ne bih pretjerano trošio vaše vrijeme stoga neka sam Eric Clapton kaže što misli o svom zadnjem studijskom albumu Old Sock: This album wasn’t what it was intended to be at all. It’s actually better than it was meant to be because, in a way, I just let it happen. It’s an eclectic collection of songs that weren’t really on the map—and I like it so much because if it’s a surprise to the fans, that’s only because it’s a surprise to me, as well.

Mladen Lončar - Mike

Hits 662
Wynton Marsalis & Eric Clapton Play The Blues - Live From Lincoln Center « Wynton Marsalis & Eric Clapton Play The Blues - Live From Lincoln Center Eric Clapton Albumi Kronologija The Breeze (An Appreciation Of JJ Cale) » The Breeze (An Appreciation Of JJ Cale)

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42