Review
Sve do 2015. Nick Cave bio je enfant terrible svjetske koncertne scene. Njegovi nemilosrdni komentari, ljutnja i vrijeđanje publike na sceni nisu bili programirani, no ni rijetki. I dok su svi ostali zatečeni izdavanjem albuma Skeleton Tree tek godinu nakon gubitka sina (no, većina pjesama bila je spremna i prije tragičnog događaja), turneja koja je uslijedila pokazala je koliko je Cavea tragedija promijenila i koliko crpi snagu od svoje publike. Drastičan zaokret u odnosu s publikom kojoj je počeo otvoreno govoriti koliko mu znači, niz pjesama koje su to i tekstualno potvrđivale, te česti fizički kontakti tijekom koncerta, dali su jednu od najupečatljivijih turneja ikada.
U daljnjem održavanju kolektivne komunikacije s obožavateljima i izbjegavanju posrednika (izdavačkih kuća, novina i sl.) prošlog tjedna Cave je, u sklopu odgovora na pitanje obožavatelja na svom portalu Red Hand Files, najavio dvostruki album, “Ghosteen”, koji je zatim javno objavljen na Youtube kanalu benda uz poziv da svi zajedno preslušaju album.
Glazba na albumu u stvari je oskudna, tek pozadina koja nastoji biti neprimijećena kako bi se slušatelj što lakše usredotočio na tekst i utonuo u svijet koji se opisuje. A to je svijet u kojem se mašta i stvarnost isprepliću, a granica među njima je nejasna, nebitna. Caveov glas pretežno je narativan; na trenutke drhti, zapinje, bori se s dahom, dajući uvid u borbu s emocijama.
Pjesnik i filozof radije nego pjevač, mračan i fantazmagoričan u svojim stihovima, Cave je album opisao kao “dušu u prijelazu” (migrating spirit) nazvavši prvi dio “djeca”, a drugi dio “roditelji”. Fantazmagorije koje opisuje govore o boli, gubitku i ljubavi, progovarajući kroz slike neobičnog zagrobnog života koji nalikuje bajci, bajci na Caveov način, bajci u kojoj postoje gorući konji, drveće u plamenu, prošeta se Isus, a naići ćete i na drvo za vješanje. Od retka do retka, kao pisci teksta izmjenjuju se Nick-mračni pjesnik i Nick-slomljeni otac.
Ranije ove godine u otvorenom pismu obožavatelju na spomenutom portalu Cave je pisao o utjesi koju je pronašao maštajući o zagrobnom životu i koliko mu to pomaže da se nosi s tugom. U tom vrtlogu postoje svi oblici ludila; duhovi i duše ulaze u san kao i sve ostalo što mi, u svojoj boli, želimo da ponovo postoji, piše Cave, te nastavlja: To su pokloni čija vrijednost je onoliko stvarna koliko mi želimo da bude. To su naši duhovni vodiči koji nas izvode iz tame.
Ghosteen emotivno razara svakoga tko uđe u njegov svijet, no ne zaboravlja ostaviti utješnu sliku na kraju svake pjesme. Duševni mir cilj je do kojeg se Cave nada da će ga njegov put odvesti, uz pomoć duhovnih vodiča, svojih ghosteena, o kojima mašta.
Antonija Jelić
« Skeleton Tree 
