Review
Engleski bend Creeper osnovali su u Southamptonu pjevač Will Gould i gitarist Ian Miles nakon raspada njihovog prethodnog punk rock benda Our Time Down Here (ne tako) davne 2014. godine. U prethodnoj rečenici između riječi „engleski“ i „bend“ nema žanrovskog epiteta jer su dečki nakon odabira imena za projekt odlučili da svojim imenom ne žele implicirati žanr kojime se namjeravaju baviti. Tako je Creeper dobio ime, točnije dodijelio mu ga je frontman Will Gould jer mu, kako kaže, „Creeper“ zvuči kao naslov romana Stephena Kinga, a dovoljno je žanrovski neutralan naziv kako bi se dogovor između dvojice osnivača sastava održao. Izvornu postavu činili su frontman Will Gould, suosnivač benda i gitarist Ian Miles, Sina Nematti (gitara), Sean Scott (bas), Hannah Greenwood (klavijature) i Dan Bratton (bubnjevi) u kojoj su se svijetu predstavili prvim, bezimenim EP-em koji je žanrovski utjelovio pop-punk, horror punk i, sve u svemu, punk-rock. Nakon prvog izdanja Nematti napušta bend, a Creeper na prazno mjesto dodatne gitare dovodi Olivera Burdetta te, u naredne tri godine, izdaje tri EP-a i prvi studijski album „Eternity In Your Arms“ (2017.). Njime je bend dotadašnju smjesu moderniziranih, komercijalnijih inačica punka začinio elementima post-hardcorea te gothic rockom s elementima takozvanog „emocorea“. Ovo izdanje Creeperu je otvorilo vrata suradnjama i nastupima s brojnim zvučnim imenima poput Misfitsa, My Chemical Romancea, Funeral For A Friend, Andyja Biersacka iz Black Veil Bridesa i drugih. Međutim, posljednji koncert turneje 2018. godine kojom je Creeper predstavljao svoj album prvijenac Gould je zatvorio riječima „ovo nije samo posljednji koncert posvećen ovom albumu, ovo je i naš posljednji nastup ikada“ referirajući se pritom na govor legendarnog Davida Bowieja nakon koncerta u Hammersmith Apollu iz 1973. kojim je „umirovio“ svoju personu Ziggyja Stardusta te raspustio njegov prateći bend The Spiders From Mars. Iako su članovi Creepera tada napustili pozornicu uz riječi „čak i vječnost završava“ prikazane na videozidu, već su iduće godine na društvenim mrežama najavljivali svoj povratak te se vratili na scenu drugim albumom naziva „Sex, Drugs & the Infinite Void“ 2020. godine, nešto kasnije nego što su planirali zbog svima nam dobro poznate globalne situacije koja je odlučila najviše maha uzeti upravo glazbenoj industriji.
Pred nama je drugi po redu EP koji je uslijedio drugom studijskom izdanju britanskih rockera, ujedno i njihovo prvo izdanje nakon odlaska izvornog bubnjara Dana Brattona. „American Noir“ mješavina je novog materijala i kompozicija snimanih za „Sex, Drugs & the Infinite Void“ na kojem se za iste nije našlo mjesta. EP otvara uvodna, atmosferska kompozicija „Midnight Militia“ koja u slušatelju budi ugođaj nalik onome koji stvaraju najave za triler ili horor filmove. Ovaj vrlo dobar i prigodan uvod u album producirao je gitarist Ian Miles, a recital s distorziranim glasom nakon riječi „Wake up, my American Noir“ odmah prelazi u sljedeću „Midnight“ koju otvara instrumental na klavijaturama. Ova kompozicija brzo se pretvara u žešći duet Hanne Greenwood i Willa Goulda sa zanimljivom solo dionicom na gitari i dobrim tekstom. Slijedi „America At Night“, nešto nježnija stvar koju nose gudački instrumenti i klavijature. Na narednoj „Ghosts Over Calvary“ Hannah preuzima ulogu glavnog vokala te se vokalno kreće između svog prirodnog glasa u strofama kojim gotovo da recitira stihove i „puštanja glasa“ na žešćim refrenima slično kao što je to u ranijoj fazi stvaralaštva radila Hayley Williams iz Paramorea. „One Of Us“ stihovima poručuje osobenjacima i onima koji se takvima osjećaju da su, kako sam naslov kaže, jedni od njih te da nemaju razloga osjećati se odbačeno. Instrumentalno gledajući, ova pjesma može se uvrstiti u neki film koji opisuje život buntovnika, naročito onih iz svijeta mašte, kakvi su u posljednje vrijeme znatno dobili na popularnosti. Posljednja „Damned and Doomed“ nježna je balada ljubavne tematike koja ugođajem i Hanninim vokalima podsjeća na radove Mazzy Stara i Lane Del Rey. „Frozen Night“ predstavlja outro albuma koji zaključuje sve započeto „Midnight Militiom“ u smislenu cjelinu.
Premda se Creeper u samim počecima svog djelovanja ogradio od žanrovskih okvira, jasno je da je punk-rock faza stvar njihove prošlosti. Također je jasna poveznica između ovog EP-a i njihovog prošlog studijskog izdanja. Eksperimentiranje s avangardnim pristupom glam i gothic rocku podebljanim emocoreom na „American Noiru“ rezultiralo je s nekoliko kvalitetnih pjesama te slušatelje i obožavatelje ostavilo s pitanjem: „Što je sljedeće?“ Creeper sigurno ima još štošta za pokazati s novim bubnjarom Jakeom Fogartyjem čije se ime nije našlo na etiketi „American Noira“. Uz širok spektar utjecaja na glazbeno stvaralaštvo članova benda koji sežu od Davida Bowieja, The Doorsa, Sisters Of Mercy, Queena do suvremenih darkera i indie rock izvođača, preostaje nam pratiti daljnji razvoj događaja i čekati novo izdanje Creepera.
Juraj Dukić Hrvoić
/
