Review
Duga je i poznata opsesija brazilskih metal grupa sa svim stvarima grobnim i zagrobnim. Još od početaka scene, grupe su se obožavale slikati ispred mauzoleja i na grobljima u raznim ratničkim pozama, pa stoga i ne čudi što je najpoznatiji brazilski izvozni proizvod u metal glazbi nazvan upravo po grobu. Radi se naravno o Sepulturi koja je svojom popularnošću i dugogodišnjim djelovanjem potakla mnoge mlade glazbenike u Brazilu i Južnoj Americi općenito te otvorila put velikom broju novih grupa s tih prostora.
Naše današnje gošće iz Crypte svakako odgovaraju tome profilu, jer se radi o jednoj od najzanimljivijih novijih grupa iz toga dijela svijeta, a kao što je vidljivo po samome nazivu, tradicija u uzimanju imena prema grobnim mjestima se i dalje nastavlja. Osnovana 2019. godine nakon izlaska vokalistice i basistice Fernande Lire te bubnjarke Luane Dametto iz njihove prethodne grupe, također brazilske i ponešto poznatije, Nervose, njima se na gitarama pridružuju Sonia Anubis te Tainá Bergamaschi. Grupa je već svojim prvim albumom “Echoes of the Soul” izdanim dvije godine kasnije skrenula pažnju na sebe i svoj izražajni stil death metala s laganim primjesama thrasha za dobru mjeru.
Kako stvari već idu, nakon prvoga albuma Cryptu napušta Sonia Anubis tražeći nove glazbene pobjede drugdje, a kao druga gitaristica regrutirana je Jéssica Falchi i grupa opet u punom sastavu kreće u snimanje drugoga albuma naziva “Shades of Sorrow” koji je pred nama. Najbliža bi referentna točka Cryptine glazbe, usprkos njihovom brazilskom porijeklu, bili zapravo poljski veterani iz Vadera koji također s lakoćom kroče granicom death i thrash metala uzimajući najbolje od oba žanra. Pjesme imaju odličan omjer razarajućih rifova i melodičnih dijelova, a sam je album na tragu konceptualnog te se nosi s temama depresije i mentalnih stanja, što je u metalu uvijek zahvalna tema.
U praksi ovo znači da nakon što nas uvede laganim klavirskim introm u priču, album eksplodira u gromoglasnu “Dark Clouds” i odmah daje do znanja zašto je Crypta na uzlaznoj putanji svoje karijere. Fantastičan growl Fernande Lire upotpunjen je virtuoznim rifovima i solažama koje Bergamaschi i Falchi izmjenjuju u takvoj uigranosti kao da već godinama sviraju zajedno, a sve to na okupu drže maestralni Damettini bubnjevi, uvijek razigrani i inventivni u ritmičnoj igri s drugim instrumentima. Ovo bi se dalo primijeniti na album u cjelini, jer svih ovih deset pjesama (plus tri kratka intermezza) izazivaju onu iskonsku želju za mahanjem glave u mračnom klubu okružen drugim uznojenim poklonicama i poklonicima ovakve glazbe.
Podijeljene u dva bloka po pet, teško je na ovome mjestu izdvojiti neku pojedinačnu pjesmu, pogotovo jer je kvaliteta konstantna i svaka od njih sadrži određeni detalj kojem slušatelj može biti sklon u određeno doba dana slušanja. Želite brzinu i klasično masiranje bubnjića i ušnih košćica, tu su klasični razbijači poput rubno blekerske “Agents of Chaos” ili najavnog singla “Trial of Traitors”. Za one željne malo groovea u svome thrashu, skoro u stilu jednog Overkilla, samo za vas su monstruozna “Lift the Blindfold” ili apsolutno bombastična “The Other Side of Anger”, a našlo bi se nešto i za one žudeće za epskim gitarama u vidu možda i ponajbolje na albumu “Stronghold” ili ništa lošije, naglašeno melodične “Lord of Ruins”.
Na kraju, ne treba dodati nešto posebno ili dati veću preporuku od ove koja bi vas potakla na slušanje ovoga odličnog albuma. On je moćan, on je brutalan, on je sve što bi čovjek poželio od svog metala. Preporučujemo!
Boris Čičovački
/
