Review
Uz zapanjujući karijeru u bendu Genesis, kao i kroz solističku karijeru tijekom 1980-ih i 90-ih, Phil Collins je napisao bezbroj MTV pop hitova. Posljednji album Testify Collins je izdao 2002. Osam godina trebalo je pjevaču da se ponovo vrati na scenu. Novi album koji je izašao u prodaju 13. rujna 2010. Bavi se obradom velikih hitova Motown ere, a čini se nekako da je u zadnje vrijeme postalo zanimljivo obrađivati takve pjesme. Moramo ipak priznati Phil Collins zna napraviti dobre obrade i neke od tih obrada su bile veliki hitovi: True Colors, Can't Stop Loving You i You Can't Hurry Love.
Vremena su izazovna za pjevača, posebno što se zdravlja tiče, naime gubitak sluha na desno uho zatim teška operacija vrata 2009. koja privremeno utječe na njegove bubnjarske vještine. Međutim Collins je i dalje ostaje optimističan. Against All Odds on se vraća u studio. S obzirom na njegovo iskustvo i poznavanje Motown glazbe album Going Back se razlikuje od većine kompilacijskih albuma.
Album sadrži osamnaest pjesama i koncipirana je poput vodiča za najveće hitove. Album ne posustaje od izvornog ritma, aranžmana i nostalgičnog okusa Motowna i njegove fantastične soul produkcije. U tome su mu pomogli Ray Monette, Eddie Willis i Bob Babbitt članovi Motown Records studijskog benda i Funk Brothersa.
Naravno neke ključne promjene su za očekivati, osobito se to osjeti u pjesmama Kim Westonov Take Me In Your Arms (Rock Me A Little While) i u pjesmi Marthe Reeves Jimmy Mack. Karakterističan soul naboj se gubi zbog toga što ne može da izvesti teške tenorske/baritonske dionice kao što je to originalno izvodio Levi Stubbs u pjesmi Standing In The Shadows, ili Martha Reeves u gospel pjesmi (Love Is Like) Heatwave.
Phil Collins pokazuje osjetljivost prema soul klasicima i poznaje velik broj rijetkih pjesama. U pjesmama Uptight (Everything's Alright), Blame It On The Sun i Never Dreamed You'd Leave In Summer Collins odlično obrađuje Stevie Wonder stil. U pjesmi Girl (Why You Wanna Make Me Blue) Collins, Eddie Kendricksov, falsetto rješava tako da pjeva svojim prirodnim glasom u pjesmi. Zatim slijedi fenomenalna šest minutna obrada Norman Whitfieldove (originalno napisane za band The Temptations) psihodelične soul pjesme Papa Was Rollin' Stone. Collins nije ništa mijenjao, osim što je glavna gitara žešća kao i Collinsove bubnjevi.
Album svojom nostalgičnim raspoloženjem začinjuju tri pjesme koje nisu izašle iz Motowna poput Curtis Mayfieldove Talking About My Baby te Phil Spectorove Do I Love You.
Pjesma Going Back u originalnoj izvedbi Byrdsa i Dustya Springfield, pokazuje svježiji Collinsov način aranžiranja i Motown-nadahnute udaraljke ove balade, čine se poput šlaga na torti.
Na samom je kraju albuma nalazi se naslovna pjesma Going Back koju je napisao Carole King. Pjesma odiše sentimentalnim vrijednostima: I think I'm going back to the thing I learned so well/In my youth. Pjesma ima sentimentalno značenje. Phil Collins ima 59 i suočava se sa odlaskom u mirovinu, svakako se nekoliko puta pojavilo u tisku da je album Going Back možda njegov posljednji album. Posljednja pjesma na albumu govori kako je dobro ponekad pogledati unatrag i prisjetiti se dobrih starih dana.
Ivana Obrdalj
/
