Review
Vrlo je zanimljivo gledati glazbeni razvoj umjetnika, te meni osobno jednog od najdražih glazbenika, čiji matični bend vjerojatno nije prihvatljiv široj publici.
Iza City And Colour krije se ime Dallasa Greena, nevjerovatno talentiranog glazbenika koji je prije svega poznat po sviranju gitare i pjevanju povremenih clean vokala u hardcore punk/screamo bendu Alexisonfire, a za širu publiku zanimljiviji je njegov gore navedeni projekt.
Kako je ime samog Greena spoj grada i boje tako je i on logično svoj side projekt nazvao upravo po toj činjenici.
Prvi album, nevjerovatni Sometimes izašao je 2005. godine, a dok slušate taj i njegovog nasljednika, tri godine mlađeg, Bring Me Your Love trnci vas od ljepote njegovog glasa ne prestaju prolaziti. Najviše od svega me zanimalo kojim će putem Green nastaviti s obzirom da je Bring Me Your Love inficiran velikom dozom bluesa (što je krasilo i Sometimes), ali ujedno i folka što na prethodniku nije bio slučaj.
Kao što se iz naslova može pročitati treći album Little Hell izašao je pred par mjeseci i Dallas je na ovom izdanju malo promjenio ploču.
Green je napustio onaj klasični singer/songwriter pristup gdje je čitav album snimka njegovog nevjerovatnog glasa i akustične gitare, već je okupio bend i iskoristio u potpunosti njegov potencijal.
Dakako i dalje su tu prisutne prekrasne, srcedrapajuće solo izvedbe poput The Grand Optimist, Northern Wind, O' Sister te Silver and Gold, i to je definitivno, poznavajući njegov stariji izričaj, puno zanimljiviji dio albuma.
Drugi dio izdanja, onaj bogatiji instrumentima, zapravo dosta podsjeća na posljednji album Brothers Black Keysa, tu prije svega mislim na pjesme Weightless te Fragile Bird za koju je snimljen spot.
We Found Eachother In The Dark, Natural Disaster te Sorrowing Man klasičan su primjer benda koji svira odličan folk rock i bolje su od većine sličnih, trenutno razvikanijih bendova. Patnička, mračna i polagana Hope For Now odlično paše kao završni krug ovog malog pakla.
Tomislav Perica
/
