Review
Svestrani američki jazz pijanist Roger Davidson, koji voli istraživati glazbene raznolikosti i upušta se u izvedbe djela raznih podžanrova, puno je puta pokazao da je iznimno sklon brazilskoj glazbi i kulturi općenito, što uključuje i sklonost Brazilkama. Nerijetko je, u raznim situacijama, izvodio djela brazilskih skladatelja, dok je za svoj novi album snimio isključivo izvedbe vlastitih skladbi pisanih u duhu te glazbe. Radi se o nježnim skladbama zaraznih ritmova, uglavnom ljubavne tematike (upućenim supruzi, Brazilki), koje izvodi pristupom mainstream jazza, snažno nadahnut bossa novom i drugim brazilskim ritmovima kao što su, primjerice, samba i chorinho. To su prijemčive, jednostavne, lirične melodije iz kojih navire osjećaj ljubavi, koje se u ležernim izvedbama razvijaju logično, bez stresnih situacija, koje zrače pozitivom i humanošću, koje podižu raspoloženje, uz koje dobijete želju zaplesati, ili barem se malko zaljuljati, bez straha da ćete se osramotiti niste li vični plesnim koracima. Takve su i improvizacije koje se doimaju kao da su zapravo ekstenzije tema. Kompatibilne suradnike u tom projektu Davidson je pronašao u vibrafonistu i usnom harmonikašu Hendriku Meurkensu, s kojim je već snimio jedan album, a koji je također veliki zaljubljenik i poznavatelj brazilske glazbe te, kako bi njegov brazilski jezik dobio na tečnosti, dvojici istaknutih Karioka glazbenika: kontrabasistu Eduardu Belou i bubnjaru Adrianu Santosu.
Davor Hrvoj