Going Out In Style

Review

Najpoznatiji bostonski punkeri, Dropkick Murphys, početkom mjeseca objavili su svoj sedmi studijski album pod nazivom Going Out in Style. Album koji se bavi životom irskog imigranta, sa svim svojim radostima i tugama koje to podrazumijeva, ponovno je stavio DKM pod svjetla reflektora nakon izdavanja Live on Lansdowne, MA CD/DVD-a prošle godine.

Skoro četiri godine nakon svog zadnjeg studijskog albuma, The Meanest of Times, ovi glazbeni ne samo umjetnici, već i zabavljači prezentiraju nam rad u obliku konceptualnog albuma. Radi se o smrti i retrospektivi života irskog imigranta Corneliusa Larkina. No, ovaj album je sve samo ne melankoličan, kako im i dolikuje kroz sve te priče oni imaju i svoju vedru stranu, koja često uključuje i pijanke.

S Hang 'Em High otvaraju svoj album karakterističan po sing-a-long pjesmama, savršene za pjevušenja fanova. Going Out in Style već donosi drugu stranu, ispričane iz prvog lica Corneliusa Larkina o svome bdijenju koje se pretvara u pravu zabavu. Sve bostonske znamenitosti su uključene u ovu pjesmu, od obvezatnih hokejskih i bejzbol referenci do pojavljivanja ljudi kao što je Fat Mike (NOFX), sportske novinarske Heidi Watney, itd. Pa sve do zaključka – I could really give a shit/I'm going out in style.

The Hardest Mile nastavlja svojim naratorskim putem kroz priču o zaboravljenim radnicima, dok Cruel smanjuje tempo i vraća nas na sami početak, djetinjstvo glavnog aktera. Memorial Day vraća njihov zvuk inspiracijskih himni o borbi „malog čovjeka“ (Come join the fight/So we can change the way we're living/What's left inside/If you believe/Believe you'll never give in/Come join the fight/Turn away and you'll be sure to lose it/Hold onto those dreams/They're the one thing they can't take away now).

Climbing a Chair to Bed nastavlja filozofiju prethodne pjesme, a Broken Hymns daje počast palim vojnicima kako to samo DKM znaju, i kako su to radili na prethodnim albumima. U Deeds Not Words tek pokazuju svoju žestinu, Take 'Em Down daje blue collar zvuk sa više ubačenog bendža, a Sunday Hardcore Matinee zapravo je retrospektiva i oda mladim punkerima (Stagedive, kick, jump and flip pig pile on all your friends).

Pretkraj albuma dolazi i balada, 1953, koja ne odstupa od njihovih standardnih balada. Na obradi pjesme Peg o' My Heart ugostili su nikoga drugoga do Brucea Springsteena, a ovo zvuči kao pravi koncertni favorit. Album zatvaraju još jednom obradom, irske tradicionalne pjesme, The Irish Rover. Punk verzije irskih tradicionalnih pjesama su velik dio onoga što Dropkick Murphys predstavljaju, pa se čini da tako i trebaju završiti Going Out in Style.

Oni stariji fanovi koji su im na prošlom albumu zamjerali njihov nešto mekši zvuk, ovime ponovo dolaze na svoje. Ovime je fiktivni lik Corneliusa Larkina završio svoj nastup na albumu DKM-a. Dropkick Murphys su se vratili sa najdulje pauze među albumima, i ovime čine najbolji soundtrack za punk zabavu.

Dijana Druškić