Review
Ne uspijevam se trenutno prisjetiti nijedne druge ikone popularne kulture, uopće, a kamoli živuće, koja bi bila u stanju mirne duše odštancati cijelu seriju tzv. bootleg albuma i pritom pobrati hvalospjeve publike i kritike kao što to već godinama čini Bob Dylan. Svakom od vas ovaj će odavno legendarni kantautor, vjerujem, imati neko posebno značenje; gledali ga kao američkog trubadura, intelektualnu figuru, pisca, popkulturnog mesiju ili naprosto zapisničara vlastitih emocija, zapažanja i iskustava, siguran sam samo u jedno – da bar među čitateljima ovog i sličnih portala nema nikog ravnodušnog i bez stava. Nikad ga nisam među prvima nabrajao u odabirima najdražih, ali uvijek je bio tu, uvijek sam kupovao nešto vezano uz njega, uvijek se slušao, pa i čitao, uvijek je bio važan, nezaobilazan,… velik. Autoritet. Dosljedan u svojoj svojeglavosti i samouvjerenosti koja ga je svojevremeno dovela i na stup srama među folk-puristima kad je svoje folk-melodije uštekao u struju (kasnije su ga slijedile horde u tom receptu). Jedan i jedini, Bob Dylan, dame i gospodo.
Već deveto izdanje čarobnog serijala "The Bootleg Series" započetog još 1991., "The Witmark Demos" donosi nam 47 pjesama i fragmenata snimljenih neposredno nakon završetka snimanja nastupnog albuma. Kako je netko prije mene zgodno primijetio, ove snimke svjedoče preobrazbi mladog, golobradog Boba Dylana, zaljubljenika u folk-pjesmaricu, Woodyja Guthrieja i blues u "onog" Boba Dylana koji će vrlo brzo postati legenda. Sam nastanak jednog mita, dakle. Jer, početkom šezdesetih, mladi su se kantautori teško probijali i rijetko su dobivali priliku baš sami izvoditi svoje pjesme. Dylan je na prvijencu uspio progurati tri autorske pjesme, ali običaj je bio da netko drugi izvodi pjesmu, ne njihov autor. U svrhu baš distribucije svojih pjesama, on je tada potpisao ugovor s izdavačkom kućom Leeds, a brzo potom, po izlasku albuma "Bob Dylan", za M. Witmark & Sons, snimivši pritom nekoliko sessiona skupljenih po prvi put ovdje. Glavna namjena bilo je pronalaženje pogodnih izvođača za "ozbiljno" snimanje, no Dylan je brzo rastao u potpunu figuru, mada je u to vrijeme imao tek dvadeset i kusur godina.
Iako donosi tek petnaest ranije nedostupnih pjesama, "Witmark Demos" je sve samo ne komercijalna sklepotina. Poredane kronološki, pjesme sabrane na ova dva diska (postoji i limitirano izdanje s dodatnim diskom sa zapisom nastupa na sveučilištu Brandeis u svibnju 1963.) značajan su i vrijedan dokument za sve dilanofile i diskofile, kao i za sve koji vole i glazbu "iza glazbe". Odrastanje jednog rukopisa, kao što sam ranije naznačio, više je nego osjetno, a sve to kroz sirove koliko i baš zato tople snimke. Upravo je ta neposrednost i atmosfera dnevnog boravka ono što čini "Witmark Demos" posebno ugodnim slušateljskim iskustvom; neke su pjesme nedovršene ("Bound to Lose, Bound to Win"), neke maksimalno opuštene ("Baby, Let Me Follow You Down"), tu i tamo se nešto mrmlja, kašlje, zatvaraju se ili otvaraju vrata – sve zvuči vrlo opušteno i neobvezno i u takvom čitanju neke se poznate pjesme čine kao iznova otkrivenima. "Don't Think Twice, It's All Right" se, primjerice, čini posebno toplom i dragocjenom, iako se ista snimka već našla na sedmom dijelu "The Bootleg Series". Uz spomenutu, još su se tri pjesme našle na prvom dijelu istog serijala ("Walkin' Down the Line", "When the Ship Comes in" i "The Times They are a-Changin'"), no to ne ugrožava unikatnost ove zbirke. Izostanak, uostalom, tih snimki samo zbog pojavljivanja na drugim izdanjima, okrnjilo bi primarnu namjenu ovoga izdanja.
Dva i pol sata uz samo Dylanov glas (koji mu nikad nije bio najjača strana, ali koji je ipak brzo postao pravi trademark i nezamjenjiv segment cjelokupnog iskaza), akustičnu gitaru i usnu harmoniku te povremeno glasovir može se činiti predugo za jedan zalogaj. No, to je okolnost koja se ne može izbjeći i baš zbog toga za ovim ne trebaju i neće posegnuti baš svi vlasnici Dylanovih službenih albuma. Ono što je najbitnije jest dokaz da njegova golema riznica pjesama i snimaka još uvijek nije istrošena i da gotovo jednoglasni hvalospjevi kritičara, koliko god snobizma i ziheraštva sadržavali u sebi, imaju opravdanja. Uz već desetljeće i kusur, sjajnim novim albumima oživljenu karijeru, nastavak Bootleg serijala redovitim ritmom obogaćuje police CD-trgovina, održavajući legendu ne samo živom već i vrlo vitalnom. Još samo da napokon dočekamo drugi dio memoarskih "Kronika" na policama knjižara…
Toni Matošin
/
« The Bootleg Series, Vol. 8: Tell Tale Signs - Rare and Unreleased 1989-2006 
