Review
Jedan od najpoznatijih i najprepoznatljivijih basista današnjice objavio je svoje memoare u 2019. godini, a dvije godine kasnije, za hrvatsko tržište objavljeni su u izdanju Iris Illyrica. Pravog imena Michael Peter Balzary, ovim je literarnim radom stao uz bok svom partneru u zločinu i najvažnijem prijatelju kojeg je ikad upoznao, Anthony Kiedisu, koji je petnaestak godina ranije objavio svoju autobiografiju „Ožiljci”.
Međutim, „Trip za djecu” nije sveobuhvatna autobiografija. Spomenuti A.K. se u priči pojavljuje tek negdje na polovici knjige. A sav taj ludi trip završava s prvim nastupom spin off projekta Tony Flow and the Miraculously Majestic Masters of Mayhem, na kojem su prvi put izveli „Out in L.A.”, i koji su u tom trenutku daleko od toga da postanu svjetski relevantni. Jedna druga priča tek počinje ondje gdje ova knjiga završava. Michael je postao Flea samo nekoliko stranica prije nego što možemo zaklopiti korice. Na kraju, doduše, postoji taj cliffhanger da se sprema druga Fleajeva knjiga u kojoj će opisati svoje daljnje putovanje, ali možda je to tek navlakuša.
Ako okrenemo knjigu s prave strane, od početka, ova počinje baš onako kako svaka autobiografija treba početi. Dubokim posezanjem u rodoslovno stablo, prije nego što se glavni junak knjige rodio. I objašnjava nam odakle je, iz kakve je kuće, tko su mu preci i kako to da se rodio u Australiji. Opisano je čak i putovanje brodom preko Pacifika do New Yorka, koji će mu postati dom sljedećih nekoliko godina. Ondje se njegova majka zaljubila u drugog čovjeka, a on se preko njega zaljubio u jazz. Konačno se su svi zbog svoje disfunkcionalne ljubavi preselili u Los Angeles i tamo živjeli turbulentno i iščašeno dok je mladi i senzibilni Flea proživljavao svoje pupajuće godine.
Trip za djecu je često isprekidan raznim tripovima i sličicama koje se događaju u mašti ili u budućnosti, što malo izbacuje čitatelja iz linearne ravnoteže, ali dobro dođe kao objašnjenje za kasnije događaje iz života glavnog junaka. Opisano je tako primjerice osnivanje glazbenog konzervatorija za mlade u mjestu gdje je stekao glazbenu naobrazbu kako bi se odgojili neki novi klinci koji bi kao i on bili zaluđeni glazbom, ali je isto tako opisana i smrt Hillela Slovaka, poneki kasniji glumački angažmani, događanja sa setova i slično.
Iako je biografija solidne debljine za cca dvadesetak godina autorova života koje obrađuje, vrlo je lijepo raspoređena na kratka poglavlja koja čitatelju omogućuju da knjigu u kratkom roku proguta ali da je istovremeno i duboko intenzivno proživi. Prije nego što je postao planetarna rock zvijezda, Flea uopće nije mario za rock, čak ga je smatrao bezvrijednim. Opčinjenost jazzom je ono što ga je definiralo od najranijih dana. Još je kao dijete upoznao Dizzy Gillespieja. A truba je bila njegova prva ljubav i prvi instrument. Poslije se još malo našao u karateu, skateboardingu i sitnim krađama, da bi se osim glazbe najviše pronašao u košarci. Ali kada ne narasteš niti do 1,70 cm, nije baš da imaš potencijala. Naravno, ako je doma kaos, a ulica ti je drugi dom, bilo je lako pronaći se u krugu droge i ovisnosti. Flea za sebe neće reći da je bio ovisnik, kao što su bili neki drugi članovi RHCP, ali dugogodišnja konzumacija opijata utjecala je na mnoge njegove postupke i povrijedila širok krug ljudi.
U vrijeme njegove mladosti, Kalifornija je imala jaku punk rock scenu (Circle Jerks, The Germs, Black Flag, Dead Kennedys i drugi), s kojom je Flea brzo uhvatio korak obzirom na početnu netrpeljivost. Poznanstvo sa Slovakom bilo je ključno da prijeđe s trube na bas gitaru i počne svirati u njegovom bendu Anthym, odnosno kasnije What is this? (koji je poslužio kao nukleus za buduće Pepperse), da bi potom prešao u lokalno poznatiji FEAR. A kada se Kiedis konačno odlučio primiti tekstova i mikrofona, stvari su za Fleau bile savršeno logične. Luda vožnja kojom su i do tada živjeli samo se preselila na scenu i još više intenzivirala.
Ali najzanimljivije su te sitne sličice. Kako bezimeni dječak s ceste upoznaje u tom trenutku jednako slično bezimene buduće face kao što su Slash, Laurence Fishburne ili Basquiat. U tom Hollywoodu ionako je sve moguće. Pa je tako moguće glumiti u „Povratku u budućnost”. S izraženom radoznalošću iščekujemo biografije i ostalih aktivnih članova benda. Vjerujem da se još toga može ispričati. Ako se tko sjeća, naravno.
Darko Hribarić
/
