Review
Future Islands su lagano dogurali do sedmog studijskog albuma. Prije kojih desetak godina bili su prilično velika stvar. Barem u okvirima naše domovine. I za jedan američki bend, razmjerno često su pohodili Lijepu našu. No kako je prolazilo vrijeme, tako je entuzijazam oko ovog izvođača iz Baltimorea, splasnuo. Baš je nekako bolna spoznaja da se na prethodnika „As Long As You Are“, kada su Future Islands i službeno postali četverac, u Hrvatskoj rijetko tko osvrnuo. Premda treba razumjeti da su okolnosti njegove objave u doba korone bile značajno drugačije, što uključuje i razmjerno slabiju koncertnu podršku, ali je i samo ostvarenje je dobilo generalno mlake ocjene u svijetu.
S ovim albumom, Future Islands pomalo ponovo priskrbljuju pažnju šire glazbene kritike, pa tako hotimice dolaze i do stranica našeg portala. Ovo je djelo prilično bolje od prethodnika o kojem nećete naći osvrt na hrvatskom jeziku i baš vrvi pitkim i finim synth-pop i new-wave pjesmama na kakve smo od ove ekipe navikli. Relativno je začudno da je prije samog izdavanja albuma objavljeno čak šest singlova, a nakon njegove objave još niti jedan. A nije da nema kandidata. "Give Me the Ghost Back" ili „Iris“ bi komotno mogli biti koji od njih. U vrijeme pisanja ovog teksta, Future Islands su na dugačkoj i intenzivnoj turneji koja uključuje južnu Ameriku, sjevernu i središnju Europu i konačno SAD i Kanadu. Bukirani su skroz do početka jeseni. Pitanje je stignu li nam šibnuti koji od singlova.
No ovi koje smo prije objave albuma stigli upoznati nam zarazno mame osmijehe i nehotice pokreću plesne cipelice. Ili šlape. Ovisno o tome gdje ste si pjesmu pustili. Možda vam se samo omakne kimanje glavom u znak odobravanja, a možda čak i gibanje cijelog tijela. "King of Sweden" je prava bomba. "The Tower" je slasni bombon. A „Say Goodbye" je baš brutala. Bilo bi ih sjajno, sve skupa zajedno, čuti na jednoj od njihovih čuvenih, energetski nabijenih izvedbi uživo. Imali smo prije dosta godina prilike biti svjedoci tim napumpanim emotivnim ispadima i besprizornim čagama. Bilo bi odlično kada bi ponovo tražili da im budemo svjedoci.
Ivica Šćukanec
/
« The Far Field 
