facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Lipanj 2015
Format Kompilacije
Vrsta / Blues rock / Hard rock / Garage rock
Dodano Četvrtak, 29 Listopad 2015
Žanr Rock
Broj diskova 2
Edition date Lipanj 2015
Država Hrvatska
Etiketa Croatia Records
Catalog Number 2CD 6047321
Edition details Objavljeno: 5.6.2015.; snimano: 1988. - 2013.
Tags Croatia Records Majke Goran Bare Goran Bare i Majke Ultimate Collection

Review

Bilo jednom u Vinkovcima... Tako bismo, naime, mogli započeti ovu priču, jer već je stasala cijela generacija kojoj je Goran Bare tek ona draga, tragična figura (legenda, ali nije baš za zeta) koja se prvo pokrenula, pa promijenila, da bi se zatim pitala gdje je nestao čovjek i završila na karikaturi križa obojenog teškim bojama. Majke su pak postale stavka uz ime, bend koji je tom svom autoru došao kao dodatno pogonsko gorivo nakon oscilirajuće solističke faze (s pratećim Plaćenicima), pa se čini nekom dalekom povijesti vrijeme kad je bend pod tim imenom ispisivao najkrvavije i najsugestivnije stranice hrvatskoga rocka. Novo izdanje serijala Croatia Recordsa, pompozno nazvanog "The Ultimate Collection", pokušava na jednom mjestu, odnosno, na dva diska iznova prepričati priču koja je iz najdubljih tragedija izvlačila impresivnu glazbu, a pomoću stranputica podebljavala svoj kontekst.

Jednom, dakle, čak davno prije korektnih, ali ne i impresivnih "Teških boja", u predratnim Vinkovcima rađao se bend koji je jezik rocka odlučio ispisati žiletom, rukopisom što je američke, znojem premazane pozornice underground klubova učinio opipljivim i u najistočnijim hrvatskim zakutcima, gotovo istovremeno s po poetici bliskim Partibrejkersima u susjednoj Srbiji. "Momak iz proklete kuće" ranjenim je glasom progovarao uvjerljivošću buntovnika kojem nije manjkalo razloga i kojem niste mogli ne povjerovati kad bi, primjerice, rekao "Danas sam živ i sutra ću biti, sve što želim je da ostaneš i ti" u ovdje izostavljenoj "Svijet je opasan" s drugog albuma "Razdor". A taj album, kao i, naravno, prethodnik "Razum i bezumlje" (uz "nulti album", kazetu snimljenu za Franjićevu etiketu Slučaj najglasnije) istinska su remek-djela domaćega rocka. Bare je na tim krikom i bijesom prekrcanim zbirkama razvukao blues, koji mu je bio i ostao u kostima, do punka, koji ga je svojom sirovom energijom mamio, ostvarivši sugestivnu, nikad posve prokuhanu viziju rocka u blatu kao ekstrem pojma rokera-autsajdera. No tu je matricu Bare brzo potrošio, što zbog neurednog, drogama trajno obilježenog života, što i zbog vlastitih autorskih ograničenja (prvenstveno kao tekstopisca), pa je "Milost" bio vrlo blijed album s rijetkim bljeskovima, "Vrijeme je da se krene" privremeni povratak u formu, ali ne bez viškova, a "Put do srca sunca" konačno prigrljenje bluesa kao glavnog glazbenog crpilišta, ali već na samom izmaku snaga.

Albumi koje je potpisao svojim imenom i prezimenom, na određeno vrijeme raskrstivši s Majkama kao konceptom i kao kanalom izražavanja – "Izgubljen i nađen", "7" i "Srce" – bili su uglavnom solidne zbirke pjesama kojima su sve osjetnije nedostajali bolji tekstovi, ali i koje su neminovno vratile Bareta Majkama baš kao dite materi, osobito nakon fijaska sa "Srcem". Kompilacija "The Ultimate Collection" na kojoj su kao izvođači, baš kao na "Teškim bojama", potpisani Goran Bare & Majke, pokušava, dakle, nama nešto starijima osvježiti sjećanje, a mlađima dočarati širu lepezu stvaralaštva čovjeka koji se jednako silovito strmoglavljivao u vlastitu karikaturu i natrag, kao što je i živio izvan svojih nota i vriskova. Pritom je prvi disk pripao Majkama, a drugi solističkim albumima, što već samo po sebi forsira kvalitativni nesrazmjer i zakidanje materijala čiste forme radi.

Kako drukčije opravdati tek tri pjesme s "Razum i bezumlje", odnosno, izostanak takvih briljanata kao što su "Nikada te neću zaboraviti" i "Putujem"? Šest pjesama s "Razdora" je sasvim u redu (bar statistički, o samom odabiru bi se, naravno, dalo raspravljati), ali samo "Grešnik" kao zastupnik "Puta do srca sunca" je velik previd, koliko god taj album bio tek polovično uspio. Jer, jest u pitanju singl, ali i pjesma očito inferiorna također singlu "Daj mi", a još izražajnije prikladno umivenom "Gradu izgubljenih duša" ili "Molitvi suncu". S druge pak strane, odnosno, na drugom disku, pjesama je i previše, osobito kad se uzme u obzir (a to se i osjeti) da dolaze sa samo tri albuma, i to inferiorna gotovo svim "bendovskim". No, samo izdanje i ne odaje dojam studioznosti i predanoga rada, već prije djeluje kao sklepotina za tekuće potrebe, možda kao stepenica prije neke ozbiljnije retrospektive, koja bi vagala materijal više po kvaliteti, "zasluzi", čak i goloj logici, nego prema liniji najmanjeg otpora.

Dakle, da biste uistinu doznali ili se prisjetili što je to bilo jednom u Vinkovcima i otišlo u stalno oživljavajuću rock-legendu, pojedinačni albumi ostaju najbolji odabir medija. Pritom treba ostaviti po strani i Baretov privatni život i probleme, nerijetko razvučene po medijima do razine vampirizma, kao i njegova vlastita zamuckivanja, bilo da su u pitanju pokušaji filozofiranja, bilo da su politički klišeji kojih se nikada nije uspijevao otresti – uvijek je glazba bila najuvjerljiviji i najiskreniji Baretov jezik. Zato, ocjena ovoga izdanja ne ide samoj glazbi koliko površnom poslu oko njezina odabira i sastavljanja nekakve održive cjeline.

Toni Matošin

Hits 1898

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42