facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Studeni 1990
Format Kompilacije
Vrsta / Experimental Rock / Worldbeat / Progressive Rock
Dodano Srijeda, 15 Listopad 2014
Žanr Pop-Rock
Length 1:17:05
Broj diskova 1
Edition date Studeni 1990
Država UK
Etiketa Virgin
Catalog Number PGTVD 6
Edition details Producenti: Bob Ezrin, Steve Lillywhite, Peter Gabriel i Daniel Lanois / Snimano: 1976. - 1990.
Tags kompilacija Bob Ezrin Virgin Daniel Lanois Peter Gabriel Geffen Steve Lillywhite

Review

Odmah na početku ove priče moram istaknuti subjektivnost prema „glavnom akteru„ - meni osobno jednom od najdražih likova sa šarene rock scene. Svoju karizmatičnost, istaknutu kroz zabavne, teatralne, a ujedno i originalne scenske nastupe s bivšom grupom Genesis, kao i svoju nedvojbeno prepoznatu autorsku originalnost - u samostalnoj karijeri sveo je na najpošteniji (ali zato i najteži) način, a to je direktni, jednostavni odnos iskazivanja svojih emocija, stremljenja i glazbenih vizija (uz „malu„ pomoć svojih glazbenika) publici, a da pri tome nije izgubio ništa od svoje lukrativne prošlosti - NAPROTIV!!

Riječ je, dakle o Peteru Gabrielu, frontmanu nekoć slavnih Genesisa, glazbeniku sasvim specifičnog glasa i neobičnog glazbenog opusa, sasvim sigurno jednom od najoriginalnijih i najosebujnijih autora progresivne glazbe. Svoju samostalnu karijeru gradio je na sličnim načelima kao što su to radili Bowie i Eno. Okružen relevantnim imenima (Phil Collins, Robert Fripp, David Rhodes, Daniel Lanois, Steve Lillywhite, Tony Levine, Manu Katche, P.P.Arnold, Kate Bush…), primjenjujući višegodišnje zanimanje za world music, kao i za suvremenu glazbenu tehnologiju - stvorio je (prije nikad viđen na rock albumu) pomalo stravičan mix  ambijentalne etno glazbe, s naglašenim ritmom afro udaraljki i napjeva. Reprezentativni uzorak može se pronaći u kompoziciji  Biko, posvećenoj poznatom južnoafričkom borcu za crnačka prava, i u Shaking The Tree.

Transformacija njegove glazbe imala je inverzibilni smjer - iz crnog se pretvorio u bijelog labuda, iz dramatično čudnih uradaka i stihova poklonio je svijetu blaže forme začinjene viđenjima svakodnevnice, ljudske patnje i sreće, ljubavi i zlobe.

A kako je zapravo počela njegova solo karijera ?

Pomalo razočaran sve većim obvezama koje show bussines nameće akterima s etabliranim statusom, na vrhuncu karijere Genesisa odlučno je kazao NE takvom načinu života. I dok je njegova bivša grupa gotovo bezbolno premostila njegov odlazak pronalaženjem novog vokala u svom bubnjaru Phil Collinsu, za Gabriela se nije čulo skoro dvije godine. Tada 1977. godine izlazi prvijenac jednostavnog naziva Peter Gabriel I. Album je sadržavao jednu od njegovih najboljih kompozicija pod nazivom Solsbury Hill. Pod krinkom folk–pop pjesme, obračunao se u stihovima sa razlozima svog odlaska iz Genesisa:

I was feeling part of the scenery / I walked right out of the machinery. 

S albuma vrijedi istaknuti blues uradak Waiting For The Big One i  himničnu Here Comes The Flood, pomalo na tragu radova iz Genesisa, a koju je u kasnijim izvedbama pretvorio u piano / vokal izvedbu. 

Drugi album je, već pogađate, imao naziv Peter Gabriel II. Svjetlo dana ugledao je godinu dana kasnije u odnosu na prvijenac i u suradnji s Robertom Fripom (King Crimson) bio je podosta mračnije obojen, s tragovima eksperimentalne glazbe. Izdvojio bih kompoziciju On The Air.

Treći album Peter Gabriel III izišao je 1980. godine, ustoličivši možda i njegov prvi hit - kompoziciju Games Without Frontiers uz vokalnu ispomoć Kate Bush. Svakako treba izdvojiti i I Don't Remember i već spomenutu Biko. Album je raskošno produciran od strane Lillywhitea, s naglašenim udaraljkama, te je trajno nagovijestio njegovu orijentaciju prema world music.

Na istom tragu je i album iz 1982., Peter Gabriel IV (u SAD je izišao pod nazivom Security). Uspješno je spojio sve postulate glazbe „trećeg svijeta„ s poznatim rock formama, a naglašen primjerak toga je kompozicija Shock The Monkey.

Svakako treba istaknuti njegove zasluge u utemeljenju WOMAD-a, najvećeg svjetskog world music festivala.

Da je Gabriel oduvijek bio na „ti„ sa stvaranjem dobre glazbe (ponekad  i eksperimentalnog karaktera - za koju se iz prvih slušanja baš i ne vežu neki trajniji osjećaji), nije tajna - no 1986. godine na albumu pod nazivom So predstavio je svoje možda najjače adute: dobre, čiste, prepoznatljive i pamtljivije glazbe kroz sljedeće uratke, koji po meni predstavljaju sukus njegove karijere, a to su: Red Rain, Sledgehammer, Don't Give Up i Mercy Street.

Teška, nadasve uvjerljiva balada Mercy Street, začinjena diskretnim klavijaturama i pulsirajućim basom u prvom planu, stvara osjećaj potpune omađijanosti i prisiljava vas da se poput kobre gibate u njenom ritmu. Pjesma je inače posvećena američkoj pjesnikinji Anne Sexton.

Mračni stihovi upotpunjuju cjelokupnu atmosferu:

She pictures the broken glass,
she pictures the steam
She pictures a soul
With no leak at the seam
Nowhere in the corridors of pale and grey
Nowhere in the suburbs
In the cold light of day


Himnička, depresivno-proročka, aranžerski besprijekorna Red Rain jedinstveni je i neponovljivi biser njegovog cjelokupnog opusa, opet s istaknutim basom i udaraljkama i vizionarskim stihovima:

I am standing up at the water' s edge in my dreams
I cannot make a single sound as you scream
It can't be that cold, the ground is still warm to touch
This place is so quiet, sensing the storm.


Pravi megahit bila je Sledgehammer, pjesma u kojoj je na majstorski način spojio funk i ritmove afričkih plemenskih napjeva.

Melankolična laganica Don't Give Up je u dvoglasju s Kate Bush bila pun pogodak.

Suradnja na ovom albumu proširila se i na senegalskog pjevača Youssoua N'Dourua u pjesmi In Your Eyes, te na poznatu Laurie Anderson u pjesmi This Is The Picture, a koju je uvrstila na svoj album Mister Heartbreak

Album je inače osvojio prestižnu nagradu Grammy te je ostvario visoku nakladu. Iako je za istog sam Gabriel maksimalno kritički kazao da predstavlja krasnu ljušturu bez posebnog značaja - album So je ipak album koji oduzima dah, te je ujedno i uvod u kasnije izvrsne uratke. 

Dakle recenzija kompilacije ujedno je i zahvalan, ali i nezahvalan posao. Zahvalan iz razloga što pruža uvid u širi spektar interesa i muzičkih izražaja autora, a s druge strane ne pruža pravi uvid u eventualni koncept ili projekt samostalnog albuma. No u ovom slučaju, ova kompilacija je stvarno sve najbolje što je Gabriel uradio u svojoj originalnoj, bogatoj i nadasve uspješnoj karijeri.

Đorđe Škarica

Hits 1330

Posljednje recenzirano - Jazz