facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Lipanj 2012
Format Albumi
Vrsta Death metal / Groove metal / Progressive metal
Dodano Četvrtak, 17 Studeni 2016
Žanr Heavy Metal
Length 52:23
Broj diskova 1
Edition date Lipanj 2012
Država Europa
Etiketa Roadrunner Records
Catalog Number RR7651-2
Edition details objavljeno: 22.6.2012.; producenti: Joe Duplantier i Josh Wilbur; snimano: Spin Studios Long Island City, Queens, NY
Tags Rounder Records Gojira Joe Duplantier Josh Wilbur

Review

Jedna od trenutno najmoćnijih pojava u metalu, vjerojatno najpoznatiji i najuzbudljiviji francuski metal bend Gojira, poznat po ekološkim i humanističkim temama, masivnim je korakom zagazio svojim novim studijskim albumom L'Enfant Sauvage prema svjetskom uspjehu i istaknutom mjestu u povijesti ekstremne glazbe.

I dok su prethodne albume snimili kod kuće u Francuskoj, L'Enfant Sauvage je snimljen u potpunosti u newyorškom studiju Spin Studios a izdan po prvi put za veliku izdavačku kuću posvećenu metalu Roadrunner Records. Izuzetno talentirani Joe Duplantier, glavni um i pokretač francuskog čudovišta, uz to što je gitarist, vokal, autor riječi pjesama i dizajner omota, također potpisuje produkciju s koproducentom Joshom Wilburom.

Već sam naslov L'Enfant Sauvage, što na hrvatskom znači „divlje dijete“, odraslo u prirodi i izvan bilo kakvog doticaja s ljudskim kulturama i društvima, otkriva transgresivnu i kontrakulturnu narav albuma. U početku sam pretpostavljao da je inspiracija za naslov potekla od francuskog filma L'Enfant Sauvage redatelja Françoisa Truffauta ili stvarnim dječakom iz Aveyrona koji je odrastao u divljini prije nego što je pronađen dok je slobodno lutao šumama, međutim nakon video intervjua za talijanski blog Musica Metal čini se da je riječ o fascinaciji s fenomenom “divlje djece”. Joe Duplantier koji je jedno vrijeme doista i živio u kolibi u šumi, bez električne struje, telefona i općeprihvaćenih vrijednosti suvremenog materijalnog svijeta, u istom je intervjuu otkrio da se smatraju divljom djecom, tj. ljudima koji imaju poteškoće pri prilagođavanju svijetu i općenito društvu bez obzira na to što su obrazovani i kultivirani.

U vremenu različitih, često ideološki nerazdvojnih, nacionalizama, patriotizama i legaliziranog ispiranja mozgova religijama od ranog djetinjstva, predstaviti se jednostavno s Hi, I'm Joe, I'm human being na početku intervjua za PureGrainAudio.com pokazuje iznimnu osviještenost, skromnost i ljubav prema ljudima, što se sve reflektira na njihovim albumima. Ekspresionističku sliku na prednjoj strani omota, nakon što su svi članovi raspravili o konceptu, naslikao je upravo Joe koji je i za ranije albume dizajnirao omote. Prema suprotstavljenosti lijevog profila lica čovjeka čija je nutrina glave razgranata poput drveta i velikog grada u pozadini kao simbola suvremene civilizacije, moguće je naslutiti humanističke teme albuma, problematiziranje odnosa slobode i odgovornosti, prirode i kulture, vremena, krivnje i drugih tema.

Upravo zbog isprepletenosti univerzalnih, bitnih pitanja ljudskog života kroz riječi pjesama s jedne strane i s druge strane žestokih, tehnički zahtjevnih te emocionalno nabijenih kompozicija podsjećaju me u svom izvornom smislu na Chuck Schuldinerov Death. Gojira je bez komercijalnog kalkuliranja, prateći unutarnji osjećaj, spajanjem death, thrash, groove, black i progresivnih elemenata metala tijekom 16 godina postojanja stvorila svoj iznimno prepoznatljiv zvuk. L’Enfant Sauvage nije ni po čemu glazbeno inventivan, već je inteligentna kapitalizacija dosadašnjeg znanja i iskustva. Svi njihovi tipični glazbeni trikovi su tu, duboki teški riffovi, brzi i istrzavani dijelovi, melodični i atmosferični dijelovi, ponešto disonance, moćni harmonici na gitarama, sjajan i prepoznatljiv vokal  itd., ali kompozicije su nešto jednostavnije, fokusiranije i izravnije, možda bliže remek-djelu From Mars to Sirius (2005), a album je kohezivan i nimalo ne zapada u monotoniju i dosadu sve do samog kraja.

“Explosia” otvara album izuzetnom silinom. Kompozicijski je podijeljenja na tri dijela i ujedno je najduža stvar. Nakon drugog dijela, usporenijeg tempa i poprilično black atmosfere, stvar morfira u repetitivni i hipnotični zadnji dio sa clean riffom koji kao da je ispao iz vestern filma.

Singl zaraznog melodičnog riffa koji je prvi izašao u javnost, “L’Enfant Sauvage”, vrlo je osobna pjesma o odnosu s društvom i prvi je indikator koliko je Joeov vokal evoluirao i postao izvanredan instrument za prijenos emocija. Tu svakako treba spomenuti moćnu mašinu na bubnjevima, Joeovog brata Maria. Zadnji dio pjesme pomalo podsjeća na srednji, black dio pjesme “Vacuity” s The Way of All Flesh (2008), samo Mario umjesto blast-beata koristi eksplozivnu duplu bas pedalu i munjevite prijelaze.

Gojira je jedan od rijetkih bendova koji nevjerojatno uspješno uspijevaju spojiti različite tipove pjevanja, od grubih, ponekad melodičnih death vokala, čistog vokala koji primjerice u “Born in Winter” zvuči poput Leonarda Cohena ili na srednjem dijelu “Pain Is A Master” gdje podsjećaja na Mastodon, pa do hladnih vokala provučenih kroz vocoder tako da zvuče robotski kao u sjajnoj groove stvari “Liquid Fire”.

Nakon kratkog zaigranog intermeca “The Wild Healer” slijedi moćna, intenzivna i jedna od Gojirinih najboljih novih kompozicija “Planned Obsolescence” s melodičnim “uspinjućim” prebiranjem na gitari negdje u sredini i opuštajuće nježnim završetkom.

L’Enfant Sauvage je vjerojatno najosobnije i najemotivnije Gojirino djelo do sada, puno briljantnih kompozicija, ponekad repetitivnih i dinamičnih u stilu post-metala, ponekad atmosferičnih i lijepih, a veliki dio vremena izravnih, žestokih i energičnih kao da se bliži kraj svijeta. Novi Gojirin album se nestrpljivo iščekivao, gotovo poput Spasitelja, i mogu slobodno reći da su visoka očekivanja u potpunosti ispunjena. Laudetur Gojira – Nunc et in aeternum!

Ljubiša Prica

Hits 483
Gojira Albumi Kronologija Magma » Magma

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42