facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Fortitude


Bookmark

Data

Released Travanj 2021
Format Albumi
Vrsta Heavy metal / Death metal / Alternative metal / Progressive metal
Dodano Petak, 14 Svi 2021
Žanr Pop-Rock
Length 51:58
Broj diskova 1
Edition date Travanj 2021
Država Europa
Etiketa Roadrunner Records / Dancing Bear
Catalog Number 2-653778
Edition details objavljeno: 30. 4. 2021.; producent: Joe Duplantier; snimano: 2018. - 2020. - Silver Cord Studio in Queens, New York City
Tags Dancing Bear Roadrunner Records Gojira Joe Duplantier

Review

Malo je reći da mi je drago što Gojira zadnjih godina doživljava svjetski uspjeh i priznanje kao jedan od najboljih metal bendova današnjice. Priznanje je to do kojeg su članovi benda došli zasluženo i dugogodišnjim upornim radom, iako i dalje nisu ostvarili status nekakvih rock zvijezda. Tim više mi je drago jer sam imao zadovoljstvo otkriti i zaljubiti se u njihovu briljantnost prije trinaestak godina kada sam prvi put zatečeno i hipnotizirano pogledao spot za „Vacuity“ s The Way of All Flesh, a onda munjevito zaronio u ostatak njihova dotadašnjeg opusa. Dotaknuli su me iskrenošću, energijom, vještinom, strašću, jedinstvenim spojem mračne atmosfere, groovea i agresije. Originalnošću, autentičnošću i artističkim duhom preustrojili su i nadogradili mi ustaljene neuronske mreže te postali dio mog osobnog životnog iskustva.

Još uvijek mi je urezan u sjećanje njihov siloviti live nastup vrućeg i sunačnog ljeta 2012., kada su u dvorištu „Jedinstva“ izbacili iz sebe nuklearnu snagu i pošteno zapalili mnoštvo ljudi prije Mastodona i Slayera. Bilo je to manje od 20 dana prije nego što su izbacili fantastični L'Enfant Sauvage, u vrijeme normalnog života otvorenih, nesputanih mogućnosti koji se sada doima toliko daleko. Četiri godine poslije napravili su mali odmak od ekstremnog metala snimivši Magmu, egzistencijalni album obilježen depresijom, tugom, gustim i rastaljenim emocijama nakon smrti majke braće Duplantier.

Fortitude je idejno, emocionalno i glazbeno logičan nastavak u razvoju Gojire. Sušta je suprotnost depresivnosti Magme, iako iz nje izvire i protiv nje se bori srčanošću i čvrstinom. Fortitude je poziv na buđenje, bunt i reakciju protiv obmane te istovremeno poticaj na jačanje, borbu i nadilaženje straha od simboličke oluje. Pokušaj je izlaženja na kraj s činjenicom neminovne smrtnosti i prolaznosti na pozitivan, ali i nesebičan način kroz ekološki aktivizam. „Say something about awakening/The rebellion you felt before/Wake, change your course/Laws will follow/Restart, reactivate the core”, pjeva Joe u žestokoj “Into the Storm”. Joe koji priznaje da je prije nekoliko godina postao pesimističan u pogledu budućnosti čovječanstva.

Gojira se s vremenom promijenila slično kao i neki njihovi suvremenici poput Mastodona ili Opetha. Evolucija od nasilja tehničkog death metala do metala s black, progresivnim, rock i drugim elementima neporeciva je. Promjena je napravljena pametno, tako da sveukupni zvuk ili dojam benda nije radikalno izmijenjen. Gojira je za razliku od, primjerice, Opetha zadržala smjer kretanja, bez da je skrenula u regresivno istraživanje kompleksnosti starog prog rocka. Moglo bi se reći da je sramežljivo uvodila nove elemente i reducirala stare značajke po kojima su bili poznati u istraživanju novih, jedinstvenih prostora. Nasilje i nagoni su možda s vremenom reducirani, ali to ne znači da nedostaje žestine i siline. Fortitude je i dalje manifestacija monstruozne jačine, s tom razlikom što je pronađen balans između maskulinosti i femininosti.

“Ali mi smo imali tu rock dimenziju. To je više tradicionalna dimenzija koja dolazi od Led Zeppelina ili Jimija Hendrixa ili Pink Floyda, znaš, odrastanja i slušanja klasičnijih bendova. I mislim da se počinje pojavljivati i da bi mogla prirodno izaći. Sad kad smo stariji i imamo želju stvoriti nešto što je možda prizemljenije i za što je potrebno vrijeme da se izrazi. I to se doima jako čudno jer se osjećamo odraslijima”, rekao je Joe za Loudwire te istaknuo da se tih retro djelića može pronaći i u njihovoj glazbi. Dobar je primjer vokalna melodija pjevana samoglasnicima u akustično-plemenskom uvodu “Fortitude” i njezin prijenos u centralnu stvar albuma, rockersku “The Chant”, koja kao da je inspirirana mističnim pjevanjem bez riječi Davida Gilmoura u zadnjem segmentu kompozicije “Saucerful of Secrets” na legendarnom koncertu na Pompejima.

Kada se pitam zašto je Gojira posebna, sve uspješnija i prepoznatija unatoč svim ovim godinama, nameće se nekoliko razloga. Jedan od njih svakako ima veze s tim što je bend imao tu sreću u nesreći da su se pojavili krajem 1990-ih kada se glazbena industrija promijenila, nije bilo više toliko novaca, ukus se promijenio, tako da nisu doživjeli strelovit uspjeh, bogatstvo, slavu i sve ostalo što dolazi uz to, a što može skrenuti s kreativne putanje. Osim toga, zadržali su umjetnički, glazbeni i ljudski integritet, stvarajući glazbu kojoj nije bila svrha “samo” glazba, poziranje ili eksploatiranje temeljnih emocija poput straha, bijesa, radosti, gađenja i tuge. Gojiri je glazba uvijek bila sredstvo za prenošenja humanističkih ideja koje su stvarno bitne za postojanje.

Osim što je napredovala istraživanjem novih ideja poput plemenskih motiva i zvukova, u konačnici Gojira je poput pravih autora zadržala apsolutnu kontrolu nad svojim djelom, što se ogleda u tome da potpisuju glazbu, riječi i produkciju, s tim da je Fortitude ovaj put miksao poznati i nagrađivani američki inženjer zvuka Andy Wallace. Uz to, ništa manje važno, Gojira je zadržala konzistan i estetski povezan dizajn naslovnica svojih albuma. Motiv domorodačkog ratnika s naslovnice Fortitudea sjajno se spojio s naslovom i porukom djela. Naslikao ju je vokal i gitarist Joe Duplantier inspiriran slikom “Pallas Athene” Gustava Klimta i nekih drugih umjetničkih djela koje mu je pokazao mlađi brat i bubnjar Mario.

Fortitude vjerojatno neće biti po volji svih, posebice onih koji su obožavatelji njihovih ekstremnijih i za širu publiku manje pristupačnijih djela. Gojira sad svoju moć izražava strukturiranijim, jednostavnijim, odmjerenijim, manje disonantnim, ali i dalje čudovišnim stilom. Obilje “kuka” hvata slušateljevu pažnju već na prvu, puno je pažnje posvećeno prekrasnim melodijama, otvorenim prostorima, a Joe je otišao još dalje u istraživanju čistih vokala i vokalnih harmonija. Sve je to izvrsno uravnoteženo s prepoznatljivim provalama vokalnog bijesa poput Godzillina “atomskog daha” u obliku zrake, poliritmijom, klasičnim i tvrdim gitarskim metal rifovima i vatrenim bubnjarskim kombinacijama u prijelazima. Prekrasan, emotivan i silovit – savršen moderni metal/rock album za godinu obilježenu pandemijskom krizom.

Ljubiša Prica

Hits 269
Magma « Magma Gojira Albumi Kronologija

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102 albuma