Review
Postoje albumi koje je lako ocijeniti: oni antologijski, osrednji i loši. Ovi prvi zaslužuju najviše ocjene, komplimente prošarane razbacanim metaforama i epitetima. Osrednji nas upućuju na skromnost, nadu da će netko povratiti izgubljeni ili poljuljani sjaj, odnosno - utrti put novim projektom prema vrhu. O lošima uglavnom nitko ne piše, osim nemilosrdnih kritičara-sadista koji svoje svakodnevne frustracije vjerojatno ventiliraju procjenjujući (ne)uspjeh drugih. Najteže je procijeniti nešto što je učinjeno sasvim kvalitetno i dobro, uz tek poneki sitan nedostatak.
Vjerujem da svatko tko prati trenutačnu glazbu ovih prostora, a po mogućnosti ima i određenu predodžbu regionalne scene u prošlih nekoliko desetljeća, zna tko je Srđan Gojković – Gile. Ako ne zna, vjerojatno je čuo za grupu Električni orgazam. Trebalo bi znati, Jer ova grupa ne samo da postoji već četrdeset godina, već je iznjedrila pregršt poznatih hitova i od prilike dva ili tri puta toliko kvalitetnih i dobrih pjesama. Električni orgazam započeo je uspon na krilima novog vala. Nakon brojnih uspješnih nastupa pružila im se prilika snimiti “Paket Aranžman”, zajednički LP, na kojemu su okupljeni tadašnji mladi i perspektivni bendovi beogradske novoovalne scene: VIS Idoli, Šarlo akrobata i Električni orgazam. LP je izdao zagrebački “Jugoton”, a album je postao antologijski te stoga doživio mnoga reizdanja. Premda su imali istu odskočnu dasku, sudbina ovih triju bendova donekle se razlikovala. Trojac Šarlo Akrobata snimio je tek jedan studijski album “Bistriji ili tuplji čovjek biva kad...”, a potom su se razdvojili. Koja je osnovao Disciplinu kičme, prvi bass & drums bend ovih prostora, a Milan Mladenović postao je frontmen Katarine II.,) u kojoj je bubnjeve svirao VD. Idoli su snimili nekoliko ploča (“Odbrana i poslednji dani”, “Čokolada” i “Šest dana juna”) te se razišli nakon brojnih nesuglasica sredinom 80-ih, dok su Gile i ekipa iz Električnog orgazma u kontinuitetu nizali stilski šarolike albume i njima obuhvaćali različite žanrove od punka i psihodeličnog rocka do klasičnoga rocka, glama i funka. Električni orgazam je opstao, ali je imao nekoliko kreativnih pauza. Prvi je takav predah bio upravo u vrijeme nastanka ovoga albuma. Naime, nakon koncertnog albuma “Braće i sestre” snimljenog 1986. u kultnom zagrebačkom GSC Kulušiću, promijenili su izdavača i snimili studijski album “Letim, sanjam, dišem” za PGP RTB. No, nakon turneje članovi benda osjetili su zasićenje, pa je dalja aktivnost grupe na Giletov prijedlog bila ‘zamrznuta’.
Croatia Records prošle je godine obožavatelje i simpatizere Električnoga orgazma razveselila izdanjem box-set kolekcije koja je sadržavala njihovih prvih šest albuma (pet studijskih i jednog koncertnog), a ove se godine odlučila na ponovljeno izdanje samostalnog Giletovoga prvijenca “Evo sada vidiš da može”, pjevača i frontmena ove dugovječne grupe. Pri tome je Darko Kujundžić napravio likovno oblikovanje prema originalnom albumu, a uvodno slovo napisao Nikola Knežević.
Album “Evo vidiš da može” obuhvaća čak 15 kompozicija. Nastale su kao su rezultat jam-sessiona velikih glazbenika koji su gradili svoje ideje na Giletove akustične skice/prijedloge. Pri tome, Gile je okupio pravi “Dream team” svojih prijatelja-glazbenika. Gitare su svirali i/ili pjevali: Bajaga iz Instruktora, Vlada Divljan iz Idola, Anton iz Partibrejkersa, te Bananu iz Orgazma. Na basu su bili Koja (Disciplina Kičme) i Švaba (Električni orgazam), a na udaraljkama - Čavke (Električni orgazam) i VD. Povrh toga, gostovali su Cane iz Partibrejkersa i Ljuba iz Orgazma te pridonijeli projektu svojim vokalima. Što se može više poželjeti? Jer, samo navođenje ovih velikih imena zaintrigirat će svakoga tko se pronalazi unutar glazbe koju su stvorili ili još stvaraju ovi umjetnici.
Album otvara “Bijeli luk”, klasični blues-rock instrumental kojega je odsvirala ‘uštekana’ sužena postava Električnog orgazma (Gile, Banana, Čavke i Švaba). Nakon ove pjesme očekuje se možda neka žešća svirka, ali slijede akustične ili poluakustične skladbe. „Hteo bih da znam“ isprepletena Bajaginom solo-akustičnom gitarom 'vuče' nas na to da slušamo album dalje. „Ti radiš sve“ s Čavketom na kongama baš ugodno podsjeća na Marca Bolana, a „Da ili ne“ povratak je u neko ranije razdoblje Električnog orgazma, tim više što je na ovoj pjesmi kao glavni vokal gost - Ljuba Đukić, klavijaturist koji je ponekad i pjevao u Električnom orgazmu. Izvrsna je pjesma „Mislim da sam lud“, jer osim ritmom akustične gitare intrigira i 'čudnim glasovima', dok se reedovsko-zeppelinski blues „Ne vidim put“ s ritmičkim ubrzavanjem isto može poslušati više puta za redom. Pjesma „Sasvim sam“ retrospektiva je lika koji se nije oporavio od propale veze, a instrumentalno pomalo psihodelična „Sada svaka majka zna“ napisana je iz perspektive pojedinca koji gubi put, svrhu i smisao s nevjerojatnom Antonovom solažom. „Više nisam tvoj“ opet podsjeća na Električni orgazam, a u „Pobuni“ osjetan je utjecaj Vlade Divljana. Pjesma „Pet je šest“ u glazbenom je stilu Velvet Undergrounda i Beatlesa u onoj indijskoj fazi. Možda „Ovde je podzemlje“ onako jammovski pomalo započinje iznebuha, ali mora se priznati da su Anton i Cane iz Partibrejkersa u njoj uistinu fenomenalni. Izvrstan je i Koja na idućoj „Evo sada vidiš da možeš“, pjesmi koja kao da je ispala iz neke ladice „Discipline Kičme“. Posljednja pjesma na albumu „Ovo je za kraj“ kratka je Giletova akustična posveta i logičan završetak jednoga zanimljivog albuma.
Vjerojatno su pjesme inspirirane nekom emotivnom krizom kroz koju je Gile u to vrijeme prolazio. A možda je osjećao i napetost u zraku te dolazak nekih novih, teških i neizvjesnih vremena. Zamjetna je nostalgija za vremenom druženja s prijateljima iz Zagreba koju je opisao u pjesmi “Zagreb”: “Čavke i Massimo/ Forte fortissimo / Ja i Piko hodamo / hodamo jer moramo / tramvaji su zaspali / bele snove sanjaju // Brije Zagreb grad / Zima osamdese šest / zauvek ostaje...”.
Mogli bismo zaključiti: u kratkom predahu rada s Električnim orgazmom, Gile je stvorio jedan vrlo dobar album. Nedostaje mu tek ponekad čvršći koncept ili dublja razrada pojedinih pjesama, ali svakako treba pohvaliti ideju njegova reizdanja. Ono što je bitno naglasiti, album te jednostavno tjera da ga slušaš ponovno i još. Izgleda, neka je kriza postala Giletovo nadahnuće, poticaj i izazov za povezivanje s dobrim ljudima, glazbenicima i prijateljima te stvaranje nečega što je dobro. I tako je poslana jedna sasvim lijepa poruka.
Ivan Dukić
/
