Review
Od 2001. kad su izdali odličan No World Order, Gamma Ray je bio bend koji kao da je pretrpio neku vrstu teškog moždanog oštećenja. Posljednja dva albuma su ih prikazala jedva kao sjenku njih samih, gdje su muzičke krađe drugih bendova, posebice Judas Priesta bile preočite.
Nova godina, ali i novo desetljeće, i definitivno jedan novi Gamma Ray. Album To The Metal je jedan ogroman korak ka ozdravljenju od onog hipotetskog moždanog oštećenja i vraćanju stare slave. Ipak, bend ne ruši granice i ne postavlja neke nove standarde, ali ukupna kvaliteta pjesama je puno više nego na prethodna dva albuma. Pjesme bolje teku, više je originalnih ideja, i cijeli album se čini manje isforsiran i opušteniji, kao da nas vraća nazad u devedesete koje su bile slavna vremena ovog benda.
Generalno gledano, prva polovica albuma je ona lošija, sa kriminalnom krađom pjesme Judasa Metal Gods kroz naslovnu pjesmu To The Metal. Dobra stvar je da je nakon naslovne stvari, ostatak albuma jednostavno fantastičan.
Pjesma All You Need To Know me vratila unazad u vremenu sa chorusima gdje se pojavljuje nitko drugi doli Michael Kiske, dok su Shine Forever i Chasing Shadows napokon prikazale Gamma Ray u njihovom najsvjetlijem izdanju u posljednjih deset godina. Bend napokon opet zvuči kao da se zabavljaju i uživaju svirajući i užitak je to čuti od ovako jednog respektabilnog i utjecajnog benda, tim više što kao da se na prethodna dva albuma to negdje u procesu nastajanja izgubilo.
To The Metal je još uvijek daleko od Gamma Raya kakvog znamo i volimo, tim više što mu je i produkcija malo mutna, ali to je nesumnjivo korak u pravom smjeru i dobar razlog za radost svih fanova. Prvi dio albuma možemo staviti na jednu stranu sa jedva prolaznom ocjenom dok se ostatku albuma komotno može zatefteriti čista petica, bez ikakvog osjećaja krivnje.
Ovaj album je definitivno najbolji uradak od 2001. godine i dokaz da kreativni sokovi još uvijek kolaju venama članova benda koji su dosad bili stavljeni pod ključ.
Gamma Ray još uvijek može prenijeti svoju muzičku magiju do ušiju fanova, pogotovo već spomenutom drugom dijelu ovog varirajućeg albuma...
Na DVD, koji ide uz ovo izdanje, se ne bih previše osvrtao jer sadrži srednje interesantan dokumentarac o snimanju albuma i interview sa Kaiem Hansenom.
Ivan Šunić - Camaro
