A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
- | Disk 1. - Best Of | 0:00 | ||||
1 | Ima li nešto | 3:26 | ||||
2 | Riječi | 3:30 | ||||
3 | Vrijeme promjena | 3:24 | ||||
4 | Vodi me | 3:15 | ||||
5 | Ljudi | 3:14 | ||||
6 | Budiš me | 3:41 | ||||
7 | Kako da zaboravim (feat. Zoran Prodanović - Prlja) | 2:58 | ||||
8 | Daj | 5:38 | ||||
9 | U koraku | 4:59 | ||||
10 | Biti normalan | 3:50 | ||||
11 | U balonu | 4:10 | ||||
12 | Nebo | 3:32 | ||||
13 | Kreni | 4:24 | ||||
14 | Samo da te imam | 3:29 | ||||
15 | Eni | 4:10 | ||||
16 | Kotač | 3:34 | ||||
17 | Milijun | 3:25 | ||||
18 | Šuma | 3:23 | ||||
19 | Deset | 3:19 | ||||
- | Disk 2. - Band On | 0:00 | ||||
1 | America | 3:11 | ||||
2 | Voda | 4:08 | ||||
3 | Do sumraka | 4:26 | ||||
4 | Krug | 2:46 | ||||
5 | Vjetar u meni | 2:34 | ||||
6 | Zadnji put | 5:46 | ||||
7 | Licem uz lice | 3:09 | ||||
8 | Bela L | 3:38 | ||||
9 | Boje | 5:16 | ||||
10 | Grad | 4:05 | ||||
11 | Savršen dan | 3:21 | ||||
12 | Gotham | 3:54 | ||||
13 | U sjeni svojih očiju | 3:47 | ||||
14 | Na cesti | 3:21 | ||||
15 | Zemlja | 4:47 | ||||
16 | Glad | 3:23 | ||||
17 | Praznik | 6:30 |
Riječka grupa Grad postoji već gotovo četiri desetljeća i dobro je poznata riječkoj rock publici. Osnovani su sredinom osamdesetih i postali nezaobilazni dio jake riječke novovalne scene. Ne čudi stoga da su se pojavljivali na brojnim kompilacijama: od one „The best of Indie Rock – Made in Croatia (1993.), preko antologije „Riječki novi val“ (2018.) do „Radio Rijeke 70 godina“ (2015.). Od samih početaka ih je voljela publika, cijenila kritika, a povrh svega mnogo su značili doajenima riječke scene: Prlji, Urbanu, Leu Rumori iz Ogledala, Neni Belanu i Davoru Tolji. U drugoj polovici osamdesetih mnogi su Riječani (a i ne samo oni) njihove demo-snimke presnimavali na kazetofone te tako upijali pitke melodije i tekstove u kojima su mogli kasnije uživati na njihovim koncertnim nastupima. Tijekom godina postojanja benda, izredalo se ovdje mnogo imena (Siniša Banović, Mladen Stanić, Zoran Žmirić i drugi), ali su konstantu i okosnicu činili Dean, pjevač specifičnog i prepoznatljivog vokala te gitaristi Igor i Orijen. Danas, Grad čine pjevač Dean Škaljac, gitaristi Orijen Modrušan i Igor Stevanović te Sergej Radman (bas) i Branko Kovačić na bubnjevima.
Prošlo je okruglih trideset godina otkako su objavili svoj prvijenac „Ljudi“, a nakon toga su objavili barem šest studijskih albuma. Na prvima se osjeća novovalni utjecaj Curea i EKV-a, a na kasnijima, čini mi se, Placeba i Kings Of Leon. Obožavateljima je vjerojatno najteže pala njihova faza hibernacije koja se dogodila u drugoj polovici devedesetih.
Kada neki bend postoji tako dugo, logično je složiti kompilaciju kojom bi se napravio presjek njegova kompletnog stvaralaštva. No znamo da taj zadatak nije nimalo lak: treba dobro poznavati njihov cjelokupni opus, ujednačiti neminovnu produkcijsku razliku ranije i kasnije faze rada benda, pomiriti različite glazbene stilove kroz koje su tijekom vremena 'šarali' te u konačnici - stvoriti kvalitetan finalni proizvod. Ukratko, ima ovdje podosta posla. Srećom, živimo u sjetno vrijeme kada s objavljivanjem raznih kompilacija, antologija i reizdanja vinila kompenziramo kronični nedostatak većih koncerata i kada nekako barem prividno sve stoji pa tako nekako i vrijeme. Ove se godine u izdanju Dallas Recordsa pojavila antologija grupe Grad, s pomalo revolucionarnim naslovom „Ima li nešto da nas pokrene“, u stvari stihom iz njihove pjesme. Dva CD-a s popratnim knjižicama kvalitetnih fotografija i tekstom iz kojega možemo doznati da je inicijativa i podrška za objavljivanje krenula od Vlade Simčića – Vave, legendarnog gitarista grupe Laufer koji je cijelo vrijeme ovom projektu davao dobar vjetar u leđa.
No, kako obično biva s kompilacijama i ovdje ima svega: od prolaznih hitova pa do pjesama koje bi mogle ili čak i jesu ostavile dublji trag u vremenu. Na prvom disku nalaze se pjesme po kojima je grupa poznatija, a za drugi su izabrali one koje smatraju kvalitetnim ali su iz nekog razloga bile nepravedno zanemarene. Odmah ću reći da mi se osobno više sviđa upravo ovaj drugi.
Čak šest pjesama koje čine trećinu materijala prvog diska mogli smo slušati na slavljeničkom prvijencu, što nije čudno ako uzmemo u obzir da je pri objavljivanju ovoga albuma riječki Novi list napisao kako je to „jedan od najvažnijih događaja u povijesti riječke scene“. Odreda su to dobro poznati hitovi (ili pjesme koje su to trebale biti) poput „Ima li nešto“, „Riječi“, „Vodi me“, „Ljudi“, „Budiš me“ i „Kako da zaboravim“. Ovdje ih, naravno, možemo čuti u remsteriziranom i produkcijski dotjeranom izdanju. Ostali su studijski albumi zastupljeni s po nekoliko pjesama, kroz koje je Grad pokazao da se sasvim dobro snalazi u indie/alternativnim vodama. Jer, pjesma „Kreni“ s albuma „Grad“ (2005.) gitarama ugodno podsjeća na Placebo, dok se u pjesmama „Milijun“ i „Šuma“ s albuma „Nebo“ (2010.) osjeća utjecaj grupe Kings Of Leon. Nekome će za uho zapeti izuzetno pjevna i hitoidna „Eni“, ali moj osobni favorit prvoga dijela antologije je pjesma „Biti normalan“ s albuma „Planet majmuna“ (1999.) - savršene gradacije i s nevjerojatnim gitarističkim solom. Prvi dio kompilacije zaključuju s ovogodišnjim singl „Deset“, koja je poslužila kao žlica Vegete za one koji su sav ovaj materijal već dobro prokuhali i imaju na drugim nosačima zvuka. Pjesma je predvidivo jednostavnog teksta, ali gitaristički izuzetno zanimljiva i ostavlja dovoljno prostora za daljnje aktivnosti benda. Cjepidlaka bi na ovom disku pronašla i ponešto viška, ponešto presličnih pjesama, ali mnogo je zanimljivije usmjeriti pozornost na drugi dio kompilacije pod naslovom „Band On“, jer on to i zaslužuje.
Dok je na prvom disku osjetna dominacija pjesama s albuma „Ljudi“, članovi grupe Grad čini se više drže do pjesama s albuma „America“ (1992.), „Nebo“ (2001.) i „Ne“ (2010.), što su dokazali time da su upravo njima ispunili preko polovice drugoga diska. Već prve dvije pjesme „America“ i „Voda“ silovito su razorne i zarazno slušljive, a na njih se ugodno nadovezuje i treća pjesma „Do sumraka“. „Krug“ ima aranžerski zanimljiv pristup jer ritam stavlja u prvi plan i podsjeća na rani U2, a „Vjetar u meni“ sličan je onome što je nekad radio Dorian Gray. Dobro je da su na ovaj disk uvrstili pjesme „Zadnji put“ i „Licem uz lice“, ali „Bela L.“ previše naginje pop-rocku pa se ovdje nekako i nije uklopila. Osobno mi je draga tamna, atmosferična pjesma neobičnog naziva „Boje“, s natprosječno dobrim tekstom i prihvatljivim refrenom, onako opet u nekom post-punk/indie stilu. Do kraja diska ima još nekoliko prosječnih ali i kvalitetnih pjesama među kojima bih možda trebao posebno istaknuti ritmički i gitaristički zahtjevnu pjesmu „Glad“.
Svi smo od kompilacija s naslovom „Best Of“ navikli dobiti nešto sažeto, lako slušljivo i kompaktno, a gledano s te strane ovo uistinu nije taj slučaj. S obzirom da su mi osobni dojmovi ovoga albuma previše izmiješani, a pjesme osciliraju od kvalitetnih do onih koje ne sjedaju niti nakon više slušanja, bojim se da kompilacija i nije pun pogodak. Bez sumnje, obožavatelji grupe Grad ovim će izdanjem definitivno doći na svoje i konačno naći sve na jednome mjestu i za njih je ovaj projekt opravdao ambiciozan naziv „Antologije“. S druge strane, nova će publika morati biti strpljivija i pomnije slušati pjesme, jer će se u protivnom pogubiti u kompleksnom i obimnom izdanju. Odlučite sami u koju od ove dvije skupine pripadate. I jedni i drugi, siguran sam, s nestrpljenjem očekuju žive nastupe po kojima se kvaliteta benda najbolje i prepoznaje.
Ivan Dukić