Review
Jel znate onaj sentimentalni osjećaj dok gledate neki novi film koji je snimljen kao da se tema odvija prije ovog stoljeća? E, taj osjećaj ćete doživjeti i s albumom legendarnog Al Greena, koji će Vas vratiti u one lude 70-e , perfektnim te naprosto orginalnim glasom i pokazati da se “starci” mogu osjećati zaljubljeno i mlado. Nakon što smo navikli čuti ga u gospelu, Green se ipak odlučio vratiti dobrom, starom soulu uz laganu nijansu afroameričkog stila i popratne modernizacije gostiju albuma.
“Vječni glas” osjetiti ćemo u pjesmi You‘ve Got The Love I need gdje surađuje zajedno s neponovljivim Anthony Hamiltonom koji, sa ostalim gostima (Corrine Bailey i John Legend) savršeno upotpunjuje novi soul.
Ono što nas je šokiralo je zapravo predzadnja pjesma na albumu I’m Wild About You u kojoj zapravo možemo upotpunosti doživjeti njegov nježni, a u isti tren gordi glas. Iako je (moramo malo i kritike ubaciti) čudno što je Green dopustio da riječi pjesama budu na istu shemu, kao da je jednu večer sastavio sve stihove koji su već pročitani i poslušani milijun puta - volim te, ne voliš me.. nedostaješ mi, vrati se.. zapravo je za ovako jedno umjetničko djelo i poseban duhovni glas koji oplemenjuje dušu malo… bezlično. No, da je to bilo koji drugi pjevač vjerojatno bi ga popljuvali, album ostavili pod paučinom, no Greenu jednostavno ne možemo zamjeriti. Volimo ga, i on voli nas. Svaki put kad poslušate pjesme samo Vam se sviđaju još više i želite opet i opet taj ludi okus Afrike.
Osma pjesma s albuma Stay With Me s već gore spomenutim John Legendom, također će vas ostaviti u potpunom dojmu da sve nesretne ljubavi iz djetinjastva su ipak izblijedile. Al Green je još jedan dokaz da sa preko 60 godina možete i dalje vrištati od sreće, te slatke soul ljubavne sreće.
Laganice; Just For Me, You’ve Got The Love I Need, I’m Wild About You i Standing In The Rain odsvirane su u “grooveu”, pomoću fankoidne gitare, philly-soul puhača i južnjačkog ritma.
Ovo je njegov album koji su sve nostalgične duše željne duhovnosti i glazbene slobode priželjkivali još od davnog I’ Can"t Stop iz 2003. Al, želimo ti još hrpu takvih povrataka(?)!
Senka Lončar
/
