A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
- | Haustor | 0:00 | ||||
1 | Radio | 2:51 | ||||
2 | Mijenjam Se | 2:00 | ||||
3 | Tko Je To | 2:10 | ||||
4 | '60 - '65 | 3:14 | ||||
5 | Moja Prva Ljubav | 5:35 | ||||
6 | Noć U Gradu | 3:17 | ||||
7 | Crni Žbir | 3:30 | ||||
8 | Duhovi | 7:32 | ||||
9 | Lice | 3:49 | ||||
- | Treći Svijet | 0:00 | ||||
1 | Neobičan Dan | 3:50 | ||||
2 | Zadnji Pogled Na Jeršalem | 5:53 | ||||
3 | Babilonske Baklje | 5:00 | ||||
4 | Patuljci U Vrtu | 4:58 | ||||
16 | Radnička Klasa Odlazi U Raj | 3:05 | ||||
6 | Donje Strane Munje | 3:56 | ||||
7 | Skriven Iza Lažnih Imena | 5:00 | ||||
8 | Treći Svijet | 5:41 | ||||
- | Bolero | 0:00 | ||||
1 | Bolero | 5:25 | ||||
22 | Ena | 3:53 | ||||
3 | Tv Man | 5:47 | ||||
4 | Sejmeni | 4:06 | ||||
5 | Take The Money And Run | 4:22 | ||||
6 | Ja Želim | 3:04 | ||||
7 | Šejn | 4:44 | ||||
8 | Šal Od Svile | 5:45 | ||||
- | Tajni Grad | 0:00 | ||||
1 | Ula Ulala | 3:47 | ||||
2 | Skidaj Se | 3:43 | ||||
3 | Uzalud Pitaš | 4:42 | ||||
4 | Nada | 2:14 | ||||
34 | Tajni Grad | 6:08 | ||||
6 | Bi Mogo Da Mogu | 5:02 | ||||
7 | Čudne Misli | 4:33 | ||||
8 | Samo Na Čas | 4:08 | ||||
9 | Uhode | 6:03 |
I kao da se uporno zazivanje isplatilo! Naravno, ne umišljam da je to itko odgovorio na moje diskofilske (svakidašnje) jadikovke – novi paket iz edicije "Original Album Collections", kojom Croatia Records iz arhiva i (polu)zaborava vadi i cijele opuse ili etape djelovanja bendova koji su obilježili ovdašnju povijest popularne glazbe, napokon ulazi, da parafraziram Cohena, i u najviše katove tornja hrvatske rock-pjesme. Jer, Haustor su nacionalno blago, kao što je Americi Dylan ili Engleskoj Beatlesi; to ću bez zadrške tvrditi dok god me uši služe da mi to potvrđuju kad god čujem "Bi mogo da mogu", "Enu", "Šejna", "Uzalud pitaš", pa čak i "Moju prvu ljubav"! Podatak da čak tri od njihova ukupno četiri studijska albuma tek sada dobivaju svoje CD-izdanje (zapravo, bilo kakvo reizdanje) gotovo je nevjerojatan. Ili nas ništa ne smije iznenaditi...?
Kad je 1997. na CD-u konačno izišao njihov prvijenac "Haustor" te na jednom mjestu sabrao i pjesme sa singlova iz iste plodne 1981., činilo se kako će jedan od najvećih bendova nastalih u Hrvatskoj dobiti zaslužen tretman u novim tehnološkim, kulturnim i geopolitičkim okolnostima. Prilog tome bila je i objava koncertnog "Ulje je na vodi" dvije godine ranije, a koji je sadržavao snimku nastupa sa samog početka 1982., pred odlazak ekipe u ondašnju vojsku. Na žalost, tu su se stvari zaustavile i preostala tri albuma ostala su tek negdje u arhivu Croatije Records i na vinilima u domovima sretnika koji su ga još davno nabavili. Za CD-generaciju, u koju ću se, evo, ubrojiti i ja, devedesetih je glavni izvor napajanja kad su Haustor u pitanju bila kompilacija "1981.-1984.-1985.-1988." (1995.), koja se – osobni sam svjedok i "uživatelj" – toliko slušala u jednom studentskom stančiću u Dubrovniku (bar dok nije bila na posudbi kod Vedrana) da je danas taj CD tek muzejski primjerak jedva sposoban za reprodukciju; to što je u pitanju nužno šlampava kompilacija nije tada, a čak ni danas, bila nikakva prepreka da je se drži suhim zlatom s grumenčićima koji su značili i znače više nego nečiji cijeli opusi.
Dakle, napokon nam dolaze CD-izdanja "Trećeg svijeta", najboljeg albuma hrvatske rock-povijesti, te "Bolera" i "Tajnoga grada", sjajnih izdanaka iskričave genijalnosti Darka Rundeka – sve redom velikih naslova ne samo osamdesetih, već i naše ukupne rock-pjesmarice. Haustorov "Original Album Collection" ne obuhvaća tako, kao prethodna izdanja te vrste, pet, već četiri diska upakirana u kartonske omote-replike originalnih ploča, dakle, bez ikakvih dodataka poput singlova ili koncertnih zapisa (ne vidim razloga zašto u paketu nije završio i "Ulje je na vodi").
Nastupni eponimni album iz 1981. i danas nam još jasnije govori zašto bend kojeg su u kreativnoj sinergiji osnovali Rundek i Srđan Sacher nikada nije bio tek još jedan novovalni sastav. Mješavina žanrova u rasponu od new wave i punk stilizacija do karipskih implantata i naglašenih puhača, a sve obogaćeno Rundekovim kazališnim iskustvima i Sacherovim poznavanjem etnomuzikologije, iznjedrila je zbirku pjesama koja je stršila iz bogate ponude zagrebačkog novog vala s početka osamdesetih. "Haustor" se izdvajao svojim pozivanjem na pažljivije i učestalo slušanje te strukturom koja kao da je pratila tijek misli umjesto urednije strukture. S albuma je gotovo u zadnji čas morala biti izbačena "Radnička klasa odlazi u raj" zbog mogućih političkih kontroverzi pa je umjesto nje, pomalo na silu, ubačen gotovo instantni pop-klasik "Moja prva ljubav", prethodno već objavljen kao singl s B-stranom "Pogled u BB". Možemo sad do iznemoglosti razglabati koliko se dobro tamo uklopio uz mnogo "pomaknutije" bisere poput "Duhova", "60-65" ili "Crnog žbira", osobito kad se uzme u obzir briljantna boja "Radničke klase...", ali kao plod istog perioda rada grupe on tu itekako fino sjeda.
Baš kao što se "Radnička klasa odlazi u raj" tri godine kasnije, kad je vrijeme, izgleda, sazrijelo, uklopila na "Treći svijet". A taj drugi album Haustora najreprezentativniji je primjer unutar hrvatske diskografije građenja svog vlastitog, jedinstvenog glazbenog svijeta. Od prve do zadnje pjesme, od "Neobičnoga dana" do naslovnog "Trećega svijeta", svih osam pjesama čini se savršeno sklopljenim mozaikom, do zadnjeg detalja ugođenim mehanizmom, a da se ni na trenutak ne čini kako se izgubila ona slobodnostrujeća radost muziciranja zabilježena na prvijencu. Po mom skromnom sudu, najbolji album hrvatskoga rocka (a i šire, moglo bi se dodati), koji je izdržao test vremena i već samim time nadživio brojne hvaljene vršnjake, ali koji je označio i kraj suradnje Rundeka i Sachera. Ovaj potonji je, naime, imao vodeću riječ na albumu, na što je Rundek tražio više prostora na sljedećem projektu; tako izražene autorske figure jednostavno nisu mogle više funkcionirati zajedno, pa su zaključili da u tom gradu nema mjesta za jednog od njih. Sacher je otišao i nakon toga počinje Rundekova apsolutna vlast, kako su preostala dva albuma znali okarakterizirati opakiji jezici.
"Bolero" i "Tajni grad" uistinu jasno govore kako su konci u rukama preostale polovice hrvatske verzije tandema Lennon/McCartney, a i pate od više ili manje izražene neujednačenosti, no u pitanju su i dalje sjajni albumi kojima ne fali profinjene genijalnosti, kao ni doze kreativne "ludosti". Kritika najčešće nije osobito naklonjena "Boleru", ali kako ijednom ocjenom ispod vrlo dobrog ocijeniti album na kojem su "Ena", "Šejn" i "Šal od svile"? A što tek reći o "Tajnom gradu", na kojem su, bar meni osobno, najljepše pjesme Haustora, "Bi mogo da mogu", "Uzalud pitaš" i "Ula ulalala"? Kako je tu bend stavio i svoju finalnu točku (bio je u planu još jedan album, ali nikad nije realiziran), možemo reći da je priča završena bez mrlje ili stranputice. Zvučna pak slika koju su iz albuma u album stvarali Rundek, Sacher i provjerena ekipa ostala je neiscrpna baština i glasan eksponat; ne samo da su pojam art-rock učinili simpatičnijim i "upotrebljivijim", ne samo da su efektno spojili glazbu i kazalište i ne samo što su mahom apstraktnu liriku uspjeli ukalupiti u izazovnu, transžanrovsku glazbenu priču, već su, nadživjevši toliko opjevan novi val, na podizanju rocka do razina "više" umjetnosti izgradili originalan iskaz koji se ne stidi nijednog "bjelosvjetskog" velikog imena. Sa svojim "Original Album Collection" dobili su i kakav-takav pijetet od strane pripadajuće diskografske obitelji. Baš zato, radostan što se i to konačno dogodilo, uopće neću (opet) ulaziti u manjkavosti ove Croatijine edicije – "ja bi' mogo da mogu, ja bi' znao da znam". Slušati ove dragulje napokon na CD-u uz listanje knjižice s preslikom originalne likovne opreme bit će za neko vrijeme sasvim dovoljno zadovoljstvo.
"U peći je žar, na prozoru rosa, pustimo da svjetlo postane vosak!" Uživajte, zaslužili ste!
Toni Matošin