facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Haustor


Bookmark

Data

Released Veljača 1981
Format Albumi
Vrsta / Ska / Reggae / Novi val
Dodano Četvrtak, 11 Studeni 2021
Žanr Pop-Rock
Length 32:18
Broj diskova 1
Edition date Veljača 2021
Država Hrvatska
Etiketa Jugoton / Croatia Records
Catalog Number LSY 61600 / LP 6095995
Edition details objavljeno: originalno izdanje 1981, reizdanje: 23.2.2021.; producent: Husein Hasanefendić; snimano: travnja i svibnja 1981. - R4 RTZ, Zagreb
Tags Croatia Records Jugoton Haustor Husein Hasanefendić

Review

Četiri desetljeća od pojave novog vala Croatia Records, nasljednik zagrebačkog Jugotona, obilježila je vinilnim reizdanjima albuma koji su bili objavljeni te 1981. godine: „Paket aranžman“, legendarna kompilacija Idola, Šarla Akrobate i Električnog orgazma urezana je ponovno na crveni vinil, prvi album Šarla akrobata „Bistriji ili tuplji čovek biva kad…“ na bijeli, dok su bezimeni prvijenci Električnog orgazma i Haustora objavljeni na žutom i klasičnom, crnom vinilu.

Suvišno je isticati da su svi navedeni odreda odlični, albumi, koji su bitno utjecali na razvoj kasnije glazbene scene i ujedno trajna vrijednost. Tek poneki nedostatak uglavnom se svodi na problem nešto lošije produkcije ili poneke zaobiđene pjesme zbog mogućih ili pravih problema s cenzurom ili onovremenom tzv. „komisijom za šund“. Bez imalo dvojbe, svaki bi glazbeni sladokusac, naravno ukoliko ima financijske snage, sva ova izdanja trebao uvrstiti u svoju zbirku, te tako svojoj kolekciji ploča dati tri do četiri snažne injekcije ojačavši joj imunitet u ova teška, epidemijska vremena.

Priznajem, za mene je velika sreća iznova imati priliku slušati Haustor u vinilnom izdanju kao i pisati osvrt na album. Ima ovdje malo neizbježne nostalgije, prisjećanja Tosca 5 gramofona i jedne od prvih singlica koje smo moja starija sestra i ja na njemu vrtjeli „Moja prva ljubav“. Na drugoj strani imala je po meni još bolju pjesmu - optimistični „Pogled u BB“, s onim ubojito dobrim tekstom: „Potrošači žurite /
dijele se gableci, / loši vinjaci i mlaki tonici / U robnim kućama besplatni uzorci / za sve uzraste - roza naočale… / Skupljanje značaka, proljetni praznici, / tv programi, parole govori / I pogled u bolju budućnost /Bolju budućnost…“ Nevjerojatno je koliko smo puta poslušali proročku stvar o boljoj budućnosti pa smo stoga, vjerojatno, bolju budućnost, napokon zasluženo i - dočekali. Jer, evo tu nam je, sastavni dio idealne sadašnjosti koja nipošto nije građena na mitovima, parolama, govorima i slično, već je bitno drugačija od onoga 'mraka' kojega su novovalni bendovi svojim pjesmama kritizirali.

No, vratimo se temi. Krajem sedamdesetih mladi su se u Zagrebu okupljali oko Filozofskog fakulteta, ali i na mnogim drugim mjestima, oko tada popularne slastičarnice Zvečke, kafića Kavkaza i Blata, svirali gitare kod HNK na onim stepenicama ili na Zdencu života ili, vjerojatno još glasnije, po obližnjim parkovima. A onda su, kako se Sacher jednom prisjetio za neki intervju, zaključili da im je postalo glupo, svirati samo Beatlese, Dylana i Cohena te da bi jednostavno trebali počeli pisati vlastite pjesme. I tako malo po malo, nekoliko je grupa počelo vježbati u prostoriji zagrebačke kazališne skupine „Kugla glumišta“ u Savskoj ulici, pokraj Studentskog centra. Uzgred budi rečeno, „Kugla glumišta“ okupljala je studente Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji su nadahnuća za svoje kazališne projekte pronalazili u popularnoj kulturi i umjetnosti, običnim životnim svakodnevnim činjenicama, čitajući ponajviše vijesti iz novina. Tijekom sedamdesetih i početkom osamdesetih „Kugla glumišta“ ostvarila je niz zapaženih predstava kao što su „Ubojstvo u lokalu“, „Mekani brodovi“, „Bijela soba“, „Zaboravljena lokomotiva“ i mnoge druge.

U istim prostorijama u Savskoj te 1979. godine naizmjence su svirali Azra, Film i neki bend koji se nazivao Komuna, jer je volio stvarati pjesme obavijen smirujućim oblacima kanabisa. Darko Rundek, Srđan Sacher i Ozren Štiglić s su vremenom ipak umjesto Komuna počeli koristiti ime Haustor, a do dolaska prvog bubnjara Zorana Perišića, kao ispomoć bubnjeve im je svirao Boris Leiner iz Azre. Rundek i Sacher bili su zanimljiv autorski dvojac, jer dok je prvi naginjao art rocku s primjesama teatra, drugi je pratio svjetske ritmove i etno-glazbu pa su zajedno napravili jednu originalnu kombinaciju punka, new wavea, reggae, ska te preteču onoga što će se kasnije nazivati world music. Rundek je pohađao Akademiju dramskih umjetnosti na kojoj je završio režiju i imao je izuzetnog smisla za scenski nastup po kojima će Haustor postati prepoznatljiv. Izvodio je pjesme u radničkom kombinezonu, namazanog bijelog lica, te tijekom pjevanja koje je, ruku na srce, oduvijek više bilo narativnog karaktera, pantomimom i pokretima vješto naglašavao pojedine dijelove svojih stihova. Bio je to spoj glazbe i teatra, scenski gledano, nešto slično onome što je, pod utjecajem Lindsaya Kempa, radio David Bowie ranih sedamdesetih.

Prvu singl ploču „Moja prva ljubav“ snimili su u produkciji Huseina Hasanefendića - Husa iz Parnog valjka. Bila je to Sacherova pjesma u reggae ritmu, prihvatljive melodije i neambicioznog, jednostavnog teksta, s Leinerom na bubnjevima i Jurijem Novoselićem na saksofonu. Pjesma je postala trenutačni hit i često se vrtjela na radio stanicama, premda samom Haustoru nije bila draga. Kako je Sacher jednom prilikom kasnije rekao, napisao ju je jedne večeri dok je pred katedralom sjedio poprilično napušen pa mu se učinilo da je grad Zagreb dobio luku. Pjesma je trebala biti vatrena, politička poruka koječega, ali se pretvorila u zašećerenu, komercijalnu, sladunjavu vodicu, u tolikoj mjeri eksponiranu da je s vremenom Haustor na koncertima više nisu htjeli ni svirati, unatoč brojnim vapajima publike koja je često dolazila ponajviše zato da bi čula pravo ovu stvar.

Haustor je uvijek više djelovao kao neko pleme, nego bend, jer u to vrijeme tek rijetki su se mogli pohvaliti da imaju čak sedmeročlanu postavu. Uz Darka Rundeka kao pjevača i povremenoga gitaristu te Srđana Sachera basista i pratećeg vokala, kao i već spomenutog Ozrena Štiglića na gitari, svirali su još i Zoran Vuletić (klavijature) i Srđan Gulić (bubnjevi), a presudna i najviše prepoznatljiva bila je uloga puhača: Damira Price na saksofonu i Nikole Santra koji je svirao trombon. Nije ih bilo jednostavno sve uvježbati pa su, kako Sacher kaže, umjesto Haustor sami sebe znali nazivati i Proba, jer su u Savskoj često vježbali do iznemoglosti.

Svirali su na mnogim koncertima i zbog posebnosti scenskog nastupa postajali su sve popularniji. Prema pisanju onovremenih glazbenih časopisa („Džuboks“ i „Polet“) na jednom su nastupu u beogradskom Domu omladine ’81. u sklopu sedmodnevne manifestacije „Pozdrav iz Zagreba“ kojom se predstavljala zagrebačka rock-scena, kao predgrupa Prljavom kazalištu 'ukrali' show, potpuno ih zasjenili te odsvirali čak dva bisa. Sve veći pokazatelj popularnosti bio i je to što su na rock večeri zagrebačkog Biennalea uz beogradskog Šarla akrobatu nastupili kao predgrupa poznatom engleskom new wave bandu Gang Of Four.

Svoj prvijenac Haustor je snimao tijekom travnja i svibnja 1981. godine u studiju R4 Radio televizije Zagreb. Snimatelj je bio Hrvoje Hegedušić, zaposlenik TVZ-a, a producent Husein Hasanefendić, gitarist tada afirmiranog Parnog valjka, koji je, sjećamo se, upleo prste i u produkciju Azrinog prvog singla „Balkan“ i „A šta da radim“. Na ovoj prvoj, istoimenoj ploči Haustora nalazi se devet autorskih pjesama. Četiri su tekstualno i glazbeno Sacherove pjesme („Mijenjam se“, „’60 – '65“, „Moja prva ljubav“ i „Noć u gradu“), a preostale su napisali manje-više Rundek i Sacher zajedno, s izuzetkom pjesme „Crni žbir“ koja je u cijelosti Rundekova. Odličan dizajn omota napravio je Mile Klarica.

Prvu stranu otvara „Radio“, vesela pjesma zanimljivih brass linija i klavijatura u podlozi, koje prate promjenjivi ska i drugi ritmovi, s pjevnim refrenom i urbanim tekstom opisa grada noću u kojem se spominje slušanje radija, tada bitnog i popularnog medija, nositelja zvukova novog vala. Odlično otvaranje ploče na koje se, kao Damin gambit, nadovezuje podjednako brza i dobra Sacherova „Mijenjam se“; tipična novovalna stvar o transformacijama na koje su mladi pristali, „skinuli bradu i brkove“ te „pronašli neki novi lik, suvremen“, preuzevši spremno rizik promjene čak i po cijenu toga da ih stari prijatelji više i ne prepoznaju. Solo na gitari u stilu Chucka Berryja možda je osmislio i Husein Hasanefendić, ali svejedno – odlično se uklopio u cijelu pjesmu. U dva poteza, Haustor nam je dao naslutiti da će se ovdje raditi o zanimljivoj ploči. Nanizali su oni ovdje još dvije slične, odlične pjesme: ritmičnu i pomalo ironičnu kritiku autoriteta kroz pjesmu „Tko je to?“ s nizom odlično postavljenih retoričkih pitanja (primjerice „Tko nam sve u čaše piša? I lupa čvrge u mraku?“), s dominantnim, eksplozivnim gitarama i melodično-ritmičnim basom. A onda se ona pretače u opuštenu, 'chillajuću' ska-reggae stvar, neobična naziva - „’60 -'65. Pjesma ima odlične brass linije i napravljenom je u rangu tadašnjih svjetskih uzora (The Specials, Madness, The Beat i slično). U tekstu se spominje i jedna trnjanska adresa – Bosutska 27, pa je pjesma proslavila jednu ulicu i maleni kućerak s dvorištem i terasicom ispred na ovoj parceli, koju su generacije Haustorovih poklonika počele doživljavati kao simbol gradske životne idile, pa su se ispred ove lokacije dolazili fotografirati.

No, sad dolazimo do jednog od dva kritična momenta ove ploče. Naime, niz izvrsnih alt-rock pjesama prekinula je stara, dobro poznata ona komercijalna, pogodili ste - „Moja prva ljubav“. Nakon onih ranijih djeluje kao prst u oko, jer stilski a ni tekstualno se nikako ne uklapa kako u ovo prije, tako ni u ono što će kasnije na albumu uslijediti. Bez sumnje, pjesma je bila apsolutni hit, ali čemu je ponovno objavljivati kad je već pobrala vrhnje kao prva singlica? Odgovor na ovo pitanje možemo saznati iz knjige Vinka Barića „Hrvatski punk i novi val 1976.-1987.“ u kojoj piše da se pjesma na albumu našla zato što je cenzura uplela prste pa je u zadnji tren izbačena pjesma „Radnička klasa odlazi u raj“. Sam naslov pjesme je bio sumnjiv jer se spominje „radnička klasa“ i „raj“, u socijalizmu nepopularan pojam. Pjesmu su bez problema uspjeli objaviti na drugoj ploči „Treći svijet“ 1984. godine, a li da se u ondašnjem aranžmanu našla na prvoj ploči, bila bi pravi šlag na tortu.

Druga strana Haustorove prve ploče mrvicu je mračnija od prve. Iako je otvara brza, dinamična i žestoka „Noć u gradu“, na nju se nadovezuje „Crni žbir“, priča o kvartovskom špijunu, zanimljive ritmičke strukture, s basom i puhačima, nenametljivom ritam gitarom i prepoznatljivom Rundekovim gitarističkim solom od nekoliko nota. U nastavku je psihodelična priča pod naslovom „Duhovi“, kao neki kratki film o prijateljskom izletu crvenom Škodom po zagorskim bregima i mističnom nestanku, koja je uz Rundekovu scensku koreografiju nedvojbeno u izvedbama uživo bila nenadmašna. Na najbolji mogući način, ploču zaključuje „Lice“, poetična laganica, odličnoga Rundekovog teksta i prekrasne saksofonske dionice Damira Price. Kako Rundek kaže o licu: „Teško se prlja / I nema skupih želja / Iza njega stojim sam u kutu / I kucam malim čekićem po zidu…“ Genijalno.

„Kad smo snimali taj album“, kaže danas Rundek, „ja sam ga zamislio kao nekakav eksperimentalniji art rock, a Sacher je želio napraviti više pitkiji, radiofoničniji pristup. Nikako nismo mogli usuglasiti koje ćemo pjesme staviti na ploču, pa je to na kraju ispao neki kompromis. Ja sam profurao par eksperimentalnijih skladbi, a Sacher svoje melodičnije, novovalne pjesme. Bilo je svađa i sukoba na tom snimanju, ali na kraju je album ipak solidno ispao…“ (V. Barić: Hrvatski punk i novi val, str. 143.)

Skroman je u svojoj ocjeni Rundek, jer nije teško zaključiti da je Haustor već svojim albumom prvijencem stvorio izuzetno kvalitetnu ploču, trajnu vrijednost, koja i danas, četrdeset godina kasnije plijeni i zaslužuje pozornost. Jer, ima ona na sebi tek dva nedostatka: jednu prekomercijalnu pjesmu koja se u nju koncepcijski uopće ne uklapa i mekanu, šuplju produkciju kojom se bend pokušavao nepotrebno komercijalizirati pa producent, nažalost, nije uspio naglasiti pravi avangardni potencijal ovoga benda.
Sve ostalo je najkraće rečeno – savršeno.

Ivan Dukić

Hits 144

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102 albuma