A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | A.D. | 2:50 | ||||
2 | Looking Down The Barrel Of Today | 2:41 | ||||
3 | Seven Enemies | 2:05 | ||||
4 | In The Walls | 2:10 | ||||
5 | From Grace We've Fallen | 2:41 | ||||
6 | Us Against Us | 2:04 | ||||
7 | Something's Off | 3:49 | ||||
8 | Remember When | 2:40 | ||||
9 | Slaughtered In Their Dreams | 2:16 | ||||
10 | The Apex Within | 2:29 | ||||
11 | Walking The Knife | 2:36 | ||||
12 | Dissonance | 2:12 | ||||
13 | Serve Your Masters | 2:55 |
Istočna obala SAD-a poznata je po najvećim glazbenim imenima hardcore scene koja je postigla izuzetan uspjeh i dugovječnost upravo na tom području. Uz veliki Sick of It All ili naše dečke Deafness by Noise, koji uživaju izuzetnu popularnost tamošnje scene, stoji Hatebreed – bend čiji je novi album „The Concrete Confessional“ izašao sredinom ove godine.
Hrvati su se već mogli uživo uvjeriti u snagu i agresivnost koja zrači iz svake Hatebreedove pjesme kada su predstavljali stariji materijal. Novi album sastoji se od 13 pjesama koje sveukumno traju 33 minute, a upravo navedenim starijim stvarima zvukom najviše podsjeća „Looking Down the Barrel of Today“ koja je i ujedno i vrhunac albuma iako ne znam da li je to možda zbog toga što sam ju najviše puta čuo. Definitivno lako ulazi u uho. Tematika je uobičajena – govori o problemima današnjice i snazi koja je potrebna kako bi se nosili sa svime što se dešava oko nas.
A.D. je jedini službeni singl albuma i ne zaostaje mnogo kvalitetom, ali ni tematikom, za gore navedenom pjesmom. Refren još jednom govori o problemima, sumnji u Američki san i korupciji. Jedini problem je u glavnom riffu koji se vrti u krug na nekim djelovima i ostavlja prostora možebitnim neprisutnim varijacijama, a solo je ubačen ubačen na čudnome mjestu i pomalo nespretan.
Cijeli album krasi repeticija, a sve su pjesme kvalitetom jednake bez neke raznolikosti osim na „From Grace We've Fallen“ gdje je vokal pomalo promjenjen i podsjeća na Sabaton. Riffovi su na cijelom albumu brzi s velikom dozom distorzije, vokal je jednako kvalitetan i nepromjenjen od prijašnjih albuma kao i ritam sekcija koja ga podržava. Tematika je kao i uvijek ista te govori o problemima današnjice i agresiji koju oni uzrokuju. „Seven Enemies“ primjer je kratke, tipične hardcore pjesme od 2 minute kakve se u velikoj večini i nalaze na ovome albumu.
„The Concrete Confessional“ ne predstavlja nikakvu inovaciju Hatebreedovog stvaralaštva. Svi distorzirani riffovi, svaki breakdown i tematika su kvalitetni, ali i predvidljivi. Dečkima definitivno fali malo inovacije, ali moramo uzeti u obzir da je to bend u kojem se ne traži prevelika promjena u već ustaljenoj formuli pisanja pjesama koja se pokazala izuzetno uspješnom do sada. Kvaliteta je nedvojbeno i dalje pristuna na visokom nivou, ali najbolja glazbena dostignuća petorice hardkoraša iz Conneticuta definitivno nisu na ovome albumu.
Tomislav Kiš