Review
Vasilov novi studijski album Lines in Sand, drugi koji je objavila američka izdavačka kuća MoonJune Records Leonarda Pavkovića, jedan je od rijetkih albuma za koje sam unutar samo par taktova imao dobar osjećaj da će mi se svidjeti i koji mi je do samog kraja držao pažnju bez naznaka potencijalnog razočaranja. Izvrstan i jednostavan uvod istočnjačkim plemenskim ritmom perkusija hipnotički uvlači u Vasilov pitki svijet čarolije i uroka, jedinstva prošlosti i suvremenosti, istočnog i zapadnog horizonta koji se otima očekivanjima, ali sadrži već poznate tradicionalne, moderne i suvremene elemente.
Vasil Hadžimanov je poznati srpski jazz klavijaturist koji je formalno obrazovanje stekao na poznatom Berklee College of Music. Međutim, kao kompozitoru, aranžeru i sviraču njegov interes i ambicije sežu dalje od klasičnog jazza te se manifestiraju u kreativnoj kombinaciji balkanskih, etno, jazz, rock, funk, blues, reggae, psihodeličnih, progresivih i elektronskih utjecaja. Svi ti utjecaji i interesi realizirani su na najbolji mogući način na albumu Lines in Sand uz suradnju s vrhunskim glazbenicima. Od stalne postave ovog benda koji postoji od davne 1995., tu su na gitari Branko Trijić, na basu Miroslav Tovirac, na bubnjevima Peđa Milutinović koji je priredio i semplove te na perkusijama i vokalu Bojan Ivković, a kao posebni gosti pojavljuju se vokalist Dean Bowman, vokalistica Marta Hadžimanov i saksofonist Rastko Obradović.
Kao suvremeni fusion i većinom instrumentalni album koji se poigrava s mnoštvom žanrova, Lines in Sand izvrsno je snimljen i produciran te posložen tako da se doima koherentno, kontinuirano, poput cjelovitog epskog putovanja različitim vremenima, egzotičnim krajolicima i zemljama. U prvom redu fokusiran je na kompoziciju, melodiju, ritam i stvaranje atmosfere, pa tek onda na soliranja tipična fusionu koja nikada ne izlaze van nužnosti u egoistične tripove. Na prvu bi se moglo čak reći da je u pitanju ambijentalni groove fusion.
Poput vještog alkemičara, Vasil sa svojom uigranom ekipom vodi slušatelja od početnih plemenskih zvukova pod jakim utjecajem istočnjačke egzotike, zatim uskrsnuća jazz-rocka iz 1970-ih u „Mr. MoonJune“ u maniri Brand X-a, suvremenog jazza s odličnim Mirtinim sopranom u pjesmi „Lost“, brze plesne elektronike u „Kaži Gradiška“, super opuštenog space groovea u „Maklik“, pa sve do mistične bluesa/soul balade „For Clara“ s interesantnim i intenzivnim elektronskim obratom, kratke psihodelije „Waiting for..“ i „svjetske glazbe“ u „Rege Hadži“.
Iako je poprilično eklektičan i težak za kategorizaciju, Lines in Sand je album koji bi se mogao svidjeti ljubiteljima ovakvog tipa fusiona koji je izrastao na ramenima bendova poput Weather Report, Passport, Ozric Tentacles, Return Forever, ali se ne boji sve to začiniti s etno i drugim elementima. I, na kraju, ništa manje važno, riječ je o djelu koje bi u cjelovitoj živoj koncertnoj izvedbi moglo zasjati u punoj ljepoti.
Ljubiša Prica
/
