A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
Koliko treba Ice-T-ju da spomene samog sebe? Ravno 32 sekunde! U toj prvoj rečenici saznaš da mu je to i prvi film i da mu je prljava repčuga spasila život, a dvije kasnije kaže ti da ta repčuga zahtjeva i nešto vještine.
Sad kada znaš, možeš mirno gledati kako Tracy ide od prijatelja do prijatelja i pita ih kako pišu tekstove; da li su gnjevni dok pišu, što im se mota po glavama i da li su dobro. Usput se i šale na Fifty-jev račun, malo fist-bumpaju, bacaju freestyle ili stari vers i pričaju kako je nazad u danu bilo bolje. Ako ovaj dokumentarac shvatiš kao anketu - nije uopće loš; no ako je Ice-T ciljao na ozbiljniju dokumentarnu formu - tada se mora ponekad i maknuti iza kamere te pustiti sugovornika da dobije nešto fokusa. Ovo je glavna zamjerka, ali ipak Ice-T ispred kamere pomaže da ljudi budu otvoreni i direktni, a to se na kraju i osjeti. Projekt je trajao dvije godine i primijeti da u 81 minuti nema niti jedan arhivski kadar.
Naslov filmu dao je Lord Jamar iz Brand Nubian dok priča kako su počeli uz b-stranu The Breaks[1] i koji gotovo jedini (uz Mos Def-a četrdeset minuta prije kraja koji hip - hop pravilno korelira s folk music) ulazi u sociološku i ekonomsku podlogu nastanka samog žanra kroz osiromašenje afro-američke populacije u gradovima i kako se gramofon (jedini izvor zvuka u kućama) tako pretvorio u instrument which it wasn’t supposed to be[2].
Sljedećeg kojeg si vidio već ranije jest Gradmaster Caz[3](za djevojke i njihove majke Casanova Fly, jer broji pedeset i prvu) i odlično je vidjeti čovjeka koji i dalje priča o žanru koji voli i koji mu je i dalje napet, a kroz dokumentarac piše pjesmu koja se zove “The Art of Rap”.
Afrika Baambata daje prvenstvo ne brejkanju, crtanju ili tekstovima već the knowledge-u, dok Nas voli provocirati dežurne mrzitelje blago baggy hlačama, ali ne ipak previše baggy jer je gospodin u godinama (teče 39-a). Tu su i Raekwon iz Klana koji nam objasni što je whack, a Melle Mel iz Grandmaster Flash and the Furious Five je, izgleda, otac kojeg Lil’ Wayne i 2 Chainz potajno traže. Rakim priznaje da su ga majčine ploče, većinom samo instrumentalne, natjerale da sam istražuje vokabular dalje od klasičnog ulica-geto-auti-djevojke uzorka.
Imaš i ljude koji su ovaj put neobično skromni ispred kramere: Eminem, Dre i Snoop[4]na primjer. Kanye se drži pod kontrolom dok priča kako ga je kao klinca razvalio neki drugi dječak sa “Yo, wassup, my name is Chris, lemme tell you one thing; you smell like piss. I tu je Kanye Omari naučio važnost jednostavnijih lajni.
Na kraju, 41 gost je prošao kroz monitor, ali tko nedostaje: za početak MF Doom, Shawn Corey Carter, Zacarías Manuel "Zack" de la Rocha i bio tko živ iz The Beastie Boys. Ali Ice-T ima i za to rješenje: ako ti omiljeni reper nije u filmu, budi siguran da omiljeni reper tvog omiljenog repera jest.
Antonio Hadrović
[1] Kurtis Blow-ov singl iz 1980.-e gdje su na stražnjoj strani vinila bile The Breaks (instrumental) i Do It Youreself. Inače, na a-strani the breaks kao riječ možeš čuti 84 puta. Da li je to možda skriveni tribute Georgeu Orwellu? Nije.
[2] Ako te više zanima, a nisi studentica sociologije (ili možda jesi pa sretno s poslom), guglaj Can’t Stop, Won’t Stop. Ova Jeff Changova knjiga u 527 stranica prolazi kroz sve to od 1968. do 2001. godine. Uvod mu je napisao Kool Herc ali to je manje bitno.
[3] Nađi ga u Just for Kicks iz 2005., dokumentarnom filmu o ljudima koji vole tenisice više no što bi ih zdravi muškarac smio voljeti. Ako se i navučeš na skupljanje, Soundguardian ti preporučuje da se odmah i skineš jer nije financijski lijepo. Inače, Caz se ne boji krize jer radi kao hip-hop turistički vodič po New Yorku.
[4] Kad ga Ice-T zamoli da si opiše stil, Snoop završi sa ... and for the most part I’m a good guy making great music to party to. 420 bodova za iskrenost.