Opet Sam Jak

Review

Simpatični zagrebački indie punk rockeri Kiper su nakon dobro prihvaćenog debi albuma Kriv radim iz 2008., u želji za povećanjem prepoznatljivosti na glazbenoj sceni 2011. izdali i EP Opet sam jak. Ono zbog čega Kiper dobivaju dodatne pluseve je činjenica da je sve što rade njihovo. Sve što izdaju sami izdaju i samim time su neopterećeni često suludim prohtjevima izdavačkih kuća. Rade ono što vole na način koji žele. To se cijeni.

No, neovisno o mojim preferencama prema DIY aranžmanima, Kiper su uistinu solidan bend. Da bi se izvukli iz underground scene, trebat će im nešto prepoznatljivije pjesme (da ne kažem hitovi) koje trenutno nemaju, no kroz Opet sam jak iznova dokazuju da potencijala imaju, a da je izlazak iz underground ormara najviše pitanje vremena, tj. trenutka u kojem će preklopiti talent i ideje i konačno stvoriti hit.

No, što se kroz ovih pet pjesama nudi? Kakav zvuk stvaraju Kiper? Nazovimo to amalgamom Kinokluba i Hladnog piva, pri čemu više naginju pankerima iz Gajnica. Ima tu i utjecaja Psihomodo popa, no rano Hladno pivo su definitivno orijentacija ovih mladih indie pankera. I tu orijentaciju pozdravljam. Hladno pivo već odavno nisu ono što su nekad bili, a svoj status iznova potvrđuju samo zato što nema nikog drugog da ih zamijeni. Kiper pokazuju da nije da nekog takvog nema, nego dovoljno ljudi još nije čulo za njih.

U potrebi za smjenom generacija, Kiper se ističu kao sljedeće veliko ime.  Dovoljno upadljivi da bi bili prihvaćeni u pomodnim krugovima, ali i dovoljno prljavi da bi bez zabune bili dobar punk.