facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Studeni 2011
Format Albumi
Vrsta Alternative/Indie Rock / Alternative Pop/Rock
Dodano Četvrtak, 08 Ožujak 2012
Žanr Pop-Rock
Length 1:08:42
Broj diskova 1
Edition date Studeni 2011
Država Europe
Etiketa Sunday Best Recordings
Catalog Number SBESTCD46
Edition details Datum objave: 7.11.2011. Produkcija: Dean Hurley. Snimano: 2010. // Issued in a heavy cardboard sleeve including a 16 pages book. ℗ 2011 Sunday Best Recordings Š 2011 Sunday Best Recordings
Tags

Review

Nije novost da filmaši u ruke uzimaju mikrofon. Ne tako davno zapjevao je Billy Bob Thornton, pokušaje Kevina Costnera možda je bolje ne spominjati, Scarlett Johansson jednako nesupješno bavila se obradama Toma Waitsa, a Hugh Laurie snimio je pak, iznenađujuće dobar album, mješavinu bluesa i rocka. Međutim, ovdje nije riječ o tek usputnom izdanju i punjenju biografije izletom u glazbene vode, ovdje je riječ o redatelju koji unutar američke, pa i svjetske kinematografije slovi za čudaka, osobenjaka i ekscentrika. Riječ je o Davidu Lynchu, reatelju onih čudnih i čudnovatih, snolikih i bizarnih filmova koji će gledatelja nerijetko ostaviti zbunjenim, no koji će istodobno svojim uratcima malo koga ostaviti ravnodušnim. Taj isti Lynch, koji će uskoro navršiti 66 godina, nedavno je objavio svoj prvi album, nazvan Crazy Clown Time. Za one koji to možda ne znaju, ovaj osebujni filmaš, iako sporadično, do sada se, osim slikarstvom koje je njegova druga velika ljubav, bavio i filmskom glazbom. Neki od ranijih radova mogu se čuti u filmu «Eraserhead» te u njegovom posljednjem cjelovečernjem uratku «Unutarnje carstvo». Niti to nije sve. Zajedno s Jocelyn Montgomery 1998. godine objavio je album Lux Vivens: The Music of Hildegard Von Bingen, devet godina kasnije surađivao je s poljskim pijanistom Marekom Zebrowskim, a ove je godine producirao i album Chryste Bell, «This train». Da glazbu smatra važnim kotačićem, valjda znaju svi koji su gledali njegove filmove. Još od Plavog baršuna njegov je vjerni suradnik Angelo Badalamenti, skladatelj jednako prekrasnih i jezovitih melodija iz Twin Peaksa, Izgubljene ceste, Mulholland Drivea i drugih. Upravo je od njega Lynch nešto i pokupio, stvorivši album kojim prevladavaju elektronsko-psihodelični komadi, puni mračne, sanjarske, «creepy» atmosfere. Kroz vokalni modulator alias «vocoder» probija se glas redatelja koji šapuće, priča pomalo neartikulirano, glasa se, a najmanje pjeva. Tu i tamo, vrlo nenametljivo, začuje se i zvuk gitare. Puno je jeke, reverba i raznih drugih efekata. Bilo da mikrofon u uvodnoj pjesmi «Pinky's dream» prepušta Karen O. iz Yeah Yeah Yeahs, bilo da poručuje kako je umoran od nasilja, bilo da robotskim glasom recitira u «Strange and reproductive thinking», nije teško zamisliti pokretne slike i kadrove u čijoj se pozadini čuje Lynchov glas. Darovao nam je neke odlične zgoditke poput «Noah's Ark» i «Movin' on». S druge strane, u 68 minuta zgurano je 14 pjesama i slušajući od početka do kraja što nam to ima za kazati David Lynch, s vremenom se ušuljava i gospođica Monotonija. Kako god bilo, jedno se ne može poreći. Ono što dobijemo svaki put kada gledamo neki njegov film, a dobijemo uvrnuto i neočekivano, to smo dobili i na albumu ludog klauna.

Bojana Perhat

Hits 545
David Lynch Albumi Kronologija The Big Dream » The Big Dream

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42