Review
Timo Vuorensola je ovim filmom napravio potez karijere i od redatelja siromašnih SF filmova C kategorije išao u pristojnu B ligu namjerne trash filmografije. Još je bolja ideja bila dati da ljudi, koji su se popalili na trailere o ratobornim Nijemcima s tamne strane mjeseca[1], sufinanciraju film. Ako to nije javno - privatno partnerstvo, onda ovdje na SoundGuardianu ne znamo što jest.
Kako je Laibach došao u priču, osim što i sami vole teutonsku uniformiranosti i podjebavnaje režima kroz pop koncept? Jednostavno, Timo s početka ih je pitao da li su zainteresirani.
Možda bi Rammstein bio veći zicer (Kraftwerk sigurno ne bi pristali jer u filmu nema niti jednog bicikla), ali Laibach je napravio solidan posao u 40 traka gdje ih većina služi kao audio kulisa za radnju na ekranu. Singl kalibar imaju jedino B-Mashina i Under The Iron Sky gdje Mina Špiler[2] drži vokalni dio. Take me to Heaven podsjetiti će te na bilo koji Fallout, a America si već mogao čuti na Volk iz 2006. godine.
Kao što vidiš iz popisa pjesama, naslovi većinom odražavaju sam sadržaj scena koje prate, iako je Timo film zamislio kao satiru modernog društva makar mu je izvršna godina radnje 2018-a.
Za šest godina od danas, Sjedinjene Američke Države vodi gospođa koja vrlo nalikuje Sarah Louise Heath Palin i odlučila je osigurati drugi mandat[3] ponovnim osvajanjem Mjeseca. Tu je uključila i malo dodvoravanja biračkom tijelu pa je posada lunarnog modula crna.
Kada su ti astro-manekeni sletjeli - vidjeli su da na Mjesecu nisu sami, o ne. Ispada da je njemački svemirski program bio napredniji čak i od slavnog jugoslavenskog, pa su arijevska braća otišla negdje kod kratera Dedal na strani gdje niti radio valovi sa Zemlje ne dolaze[4] da naprave bazu u obliku svastike i šeću se po Mjesecu u dugačkim kožnim kaputima dok sanjaju povratak na Majčicu Zemlju, podskupina Majčica Domovina, i pokažu nama ostalima koliko su i dalje premoćni u svemu. Timo je zajednicu, odvojenu od ostatka društva 73 godine, zamislio vrlo sličnu steampunk stripovima, osim što kod njega pogon za sve nije para već Helium 3, samo su im računala slaba u operacijama s pomičnim zarezom pa kad vide jedan smartphone, hoće ih još da mogu pokrenuti Götterdammerung[5].
Ukratko, film baca reference ili parodira Dr. Strangelove i Der Untergang kada dekoltirana PR-uša popizdi na prijedloge za predsjedničku kampanju; Velikog diktatora, THX-1338 Georgea Lucasa i Apokalipsu danas.
Znači, imaš poprilični pop-kulturni hibrid s fabulom na momente suvislijom od, recimo, Prometheusa, ali bez snage da bude kultni B-film. Ima jedna replika u dijalogu koja će živjeti dalje ("That is not a computer. This is a computer!!") i ima priča o upornosti što je Timou s početka dala šansu (i pare) da krene snimati I killed Adolf Hitler. Na što će li to ličiti - vidjet’ ćemo.
A Laibach i filmska glazba? Solidno-ništa-posebno ovaj put i to je to.
Antonio Hadrović
[1] Zločesti njemački vojnici nisu samo na nebeskim tijelima. Imaš Dead Snow iz 2009. je o naci-zombijima na snijegu koji ne vole turiste u kolibama, a Nazis at the Center of the Earth iz 2012. je jednostavno smeće. I nema tih riječi kojima se to smeće da opisati koliko ne valja. Ruter plače crne suze kad kreneš to skidati dolje.
[2] Mina inače pjeva za Melodrom koji rade alternativni synth-pop, a na platnom spisku kod Laibachovog računovođe je od 2006. godine i turneje za album Volk. Možeš ju naći i na maksi singlu od Ohne Dich iz 2004. kao (Mina Harker’s Version) Remix by Laibach ili na Best of Remixes; drugom dijelu kompilacije Made in Germany 1995 - 2011 potpisanu kao Laibach remix. Ako te zanima tko je Mina Harker, dotičnu gospodičnu možeš naći uvijek u društvu zajebanih muškaraca poput Abrahama Van Helsinga, Vlada III. Tepeša ili Vlada Nabijatelja te Družbe pravih džentlmena kako su kod nas nesretno preveli The League of Extraordinary Gentlemen.
[3] Kao i u Republici Hrvatskoj, tako i u Sjedinjenim Državama predsjednik ili predsjednica se bira na maksimalno dva mandata. Kod nas to bude 2 x 5 godina dok je kod Amerikanaca mandat godinu dana kraći. Jedini koji je doživio treći mandat bio je Franklin Delano Roosevelt. Doživio je on i četvrti, ali ga nije odradio do kraja. 1947. godine američki je Kongres donio dodatak Ustavu koji kaže da niti jedna čovjek ne može biti izabran za predsjednika više od dva mandata. Ponovno, kao i u Republici Hrvatskoj.
[4] Ne samo da te nitko tamo ne može nazvati jer nema signala nego niti jedna ljudska noga u ovoj verziji povijesti nije bila na toj, dalekoj, strani našeg najdražeg prirodnog satelita. Fotografirali su ju samo aparati iz ruske sonde Luna 3 i Apollo 8 kada je orbitirao tamo nazad u 1968.-oj.
[5] Götterdammerung – ili Sumrak bogova. Figurativno: apokalipsa ogromnih razmjera i još veća od standardne apokalipse. Inače ovo je posljednja od četiri Wagnerove opere u ciklusu Prsten Nibelunga, a ostale tri su Rajnino zlato, Valkyrie i Siegfried. Za sve ovo Richardu je trebalo 28 zemaljskih godina, a za izvesti sve četiri opere treba 16 sati sjediti u kazalištu i zbog toga nacisti, dok su još bili na Zemlji, Wagnera nisu voljeli. Jer ih je Vođa tjerao da ga obligatorno gledaju i slušaju (pozdrav profesorici Kardum sa kolegija Povijest svijeta). Inače, ima dio koji si sigurno već čuo, a to je Let Valkira iz Apokalipse danas kada potpukovnik Bill Kilgore upali svoju zračnu konjicu da preuredi ono bespravno sagrađeno selo u plažu za surfanje s pomoćnim objektima. Götterdammerung je u ovom filmu najveća ratna mašina ikad sagrađena.
