Review
Dok su Beatlesi još službeno i postojali, Lennon je izdavao (samostalne) albume s grupom Plastic Ono Band - snimio je tri studijska, prema kritici neslušljiva i eksperimentalna albuma, snimio je koncert u Torontu (na kojem mu solo gitaru svirao Eric Clapton) i tri singla: „Give Peace a Chance“, „Instant Karma“ i „Cold Turkey“. Trzavice koje su postojale još od vremena snimanja albuma „The Beatles“, poznatijeg kao „White Album“, kada su članovi dolazili u studio sami dosnimavati većinu svojih dionica, rezultirale su i konačnim krajem ove najpoznatije rock-skupine svih vremena. The Beatles su u travnju 1970. i službeno prestali postojati pa više nije bilo nikakvih prepreka za samostalne karijere njezinih bivših članova.
„Imagine“ je drugi solo album Johna Lennona i svakako najpopularniji Lennonov samostalni uradak. I dok mu je na prvom albumu „John Lennon/Plastic Ono Band“ (1970.) bubnjeve svirao bivši „beatle“ Ringo Starr, na ovom drugom solo gitarist na pola materijala je George Harrison. Album je snimljen u studijima u Engleskoj i SAD-u samo dva dana u veljači te u još dvanaest dana u svibnju 1971. Prvi puta objavljen je 9. rujna iste godine u SAD-u i mjesec dana kasnije u Ujedinjenom Kraljevstvu. Od mnoštva materijala za prvo izdanje ploče odabrano je deset pjesama. Nositelj albuma je naslovna pjesma „Imagine“, nježna balada u kojoj Lennon uz dominantnu pratnju glasovira stvara sliku savršenog svijeta: bez raja, pakla, religija, država, ubojstava, vlasništva, pohlepe, gladi, živeći za trenutak, s vjerom u bratstvo čovječanstva, u nadi da će se njemu, sanjaru, pridružiti i ostali. Bio je to poziv konačnom ostvarenju svjetskog mira. Kritika je ustvrdila da je Lennon otupio oštricu kojom je secirao društvo te se više prepustio emocijama, a sam Lennon je kasnije izrazio nezadovoljstvo mekanim zvukom albuma. Fotografiju na omotnici snimila je Yoko Ono, kao i fotografiju na začelju albuma koja prikazuje Lennona iz profila kako sanjari ispod oblaka.
Album je odmah doživio niz priznanja: osvojio je prva mjesta na tjednim top-listama (Australije, Kanade, Velike Britanije, Japana i drugih zemalja), a Radio Luxemburg ga je proglasio albumom 1971. godine. Iduće godine John je s Yoko snimio 81 minutni promotivni film u kojemu su nastupile mnoge zvijezde (Andy Warhol, Jack Palance, George Harrison, Dick Cavett i Fred Astaire). Nakon Johnove nasilne smrti, uslijedio je niz kasnijih reizdanja: box svih osam samostalnih Lennonovih albuma objavio je 1981. EMI, a kasnije su se pojavila i remasterizirana CD izdanja „Imagine“ 2000. i 2010.
Ovo posljednje, najnovije izdanje nastalo je na inicijativu Yoko Ono, a povodom 78. godišnjice rođenja Johna Lennona. Sadrži ukupno šest diskova, odnosno četiri cd-a i dva blue-raya. Izdanje koje sam preslušao sastoji se od dva kompakt diska.
Ovim reizdanjem Yoko je željela ostvariti tri cilja: ostati vjerna originalima, ostvariti čišći zvuk te posebno naglasiti ljepotu Johnova vokala, jer kako kaže „njegov glas daje najveći emotivni naboj cijelom albumu“. Stoga je Lennonov vokal izvučen na središnji zvučnik, kako bi slušatelj mogao izravnije biti uključen u Lennonovu interpretaciju. Svi novi mixevi trebali su istražiti načine na koje se sve album može slušati. Snimljeni su u najboljoj stereo tehnici, a širenje zvuka postiže se 5.1 Surround Sound tehnikom – šestokanalnim audio surround sistemom kakav se koristi u reprodukciji tzv. kućnog kina. Primjerice, na originalnom albumu „Imagine“ svi su gudači miksani u mono tehnici, a ovdje su stereo.
Na prvom disku nalazi se remasterizirano izdanje svih deset pjesama s originalne ploče. Disk otvara već spomenuta „Imagine“. Treba istaknuti da je Lennon samostalno aranžirao dionice za gudače kako bi bile što jednostavnije, ali su na nekim pjesmama naglašenije, a na nekim i nisu. Zanimljivo je da i danas zvuče izuzetno svježe. Zatim slijedi „Crippled Inside“. Pjesma vesela ritma govori o tome kako vanjski izgled ne može zavarati ako ne možeš iskazati svoje osjećaje, tj. ako si „cripple inside“. Solo na dobru svirao je George Harrison. Treća pjesma je „Jealous Guy“, originalna ali poboljšana verzija. Tekst je isprika za ispade ljubomore, a glazba je nastala još tijekom 1968. s originalnim naslovom „Child Of Nature“. „It's So Hard“ blues je koji tekstom priča o esenciji života, promjenjivosti životne sreće te ponovno naglašava vrijednost ljubavi i uživanja u malim stvarima. „I Don't Wanna Be a Soldier Mama I Don't Wanna Die“ antiratna je pjesma jednostavne ali duboke poruke koja je sadržana u samom naslovu pjesme. Saksofon je svirao poznati King Curtis, koji je ranije svirao s mnogim zvijezdama, primjerice Buddyjem Hollyjem i Arethom Franklin. „Gimme Some Truth“ tekstom ponovno govori o zasićenju licemjerjem kojega susrećemo u svakodnevnom životu i osobno mi je najdraža skladba ovog albuma. Slide gitaru na njoj svira George Harrison. „Oh My Love“ nježna je ljubavna balada, a „How Do You Sleep?“ je provokacija Paula McCartneya u vrijeme dok su bili u najlošijim odnosima. Na ovu pjesmu će mu McCartney odgovoriti pjesmom „Let Me Roll It“ koju možemo čuti na albumu Wingsa „Band On the Run“ (1973.). Pjesma „How?“ je još jedna pjesma preispitivanja samoga sebe. Nastala je pod utjecajem pohađanja „primalne terapije“ koju je Lennon polazio kod Arthura Janova, američkog psihologa i psihoterapeuta koji je tvrdio da su neuroze posljedice trauma iz djetinjstva. Remasterizirani originalni dio albuma završava pjesmom „Oh Yoko!“, veselom, ljubavnom pjesmicom na kojoj Lennon uz gitaru svira i usnu harmoniku. Ali to nije kraj prvog diska, jer su pridodane i singlice. „Power To the People“, politički angažirana pjesma iz 1970. obogaćena je vokalima Rosette Hightower i zbora, koji sada zvuče snažnije nego u starijoj verziji. Iza toga je „Well… (Baby Please Don't Go)“ obrada pjesme The Olympics, doo-wop grupe s kraja pedesetih. Slijedi „God Save Us“ i „Do the Oz“, A i B strana singlice koja je nastala kao financijska potpora underground časopisu „Oz“ koji je uz satiru kritizirao negativne političke pojave u Engleskoj. Logičan nastavak je „God Save Oz“, još jedna snimka iz tog vremena koja je prvi puta objavljena tek 1998. Prvi disk završava s vjerojatno najpoznatijim singlom "Happy Xmas (War Is Over)“ kojega su snimili sa zborom iz Harlema.
Na drugom disku nalazimo niz izmiksanih dijelova pjesama, demo snimaka i raznih radnih inačica pjesama (tzv. outtakova) koji na dobro znane pjesme bacaju jedno sasvim novo svjetlo. Disk otvara „Imagine (elements mix)“ kojega su odsvirali samo gudači, čime se još jednom naglašava skladnost i jednostavnost ove prelijepe kompozicije. Druga je inačica pjesme „Jealous Guy (elements mix)“, ali samo s klavirom, basom i bubnjem. Klavir svira Nicky Hopkins, pijanist poznat po suradnji s Rolling Stonesima, Kinksima i grupom The Who. Treća je verzija pjesme „Oh My Love (elements mix)“, ali samo s izvučenim Lennonovim vokalom, bez ikakvih instrumenata. „How? (elements mix)“ ponovno je u isključivoj izvedbi gudača, a iza nje originalni demo-snimak pjesme „Imagine (demo)“, na kojem Lennon prati samoga sebe na glasoviru. „Imagine (take 1)“ inačica je pjesme s nešto naglašenijim basom i bubnjem, u kojoj je klavir u drugom planu. „Crippled Inside (take 3)“ ima nešto čišći zvuk s naglašenijim akustičnim gitarama i dobrom, a „Crippled Inside (take 6)“ nudi alternativni gitaristički solo. „Jealous Guy (take 9)“ sadrži manje klavira i nešto je kraća. „It's So Hard (take 6)“ pravi je blues, čvrsta ritma i odlične solaže koju je Lennon sam odsvirao. „I Don't Wanna Be a Soldier Mama I Don't Wanna Die (take 11)“ manje je psihodelična, s Bobom Keysom na saksofonu, Klausom Voormanom na basu i Jimom Gordonom na bubnjevima. Bobby Keys je još jedan značajan glazbenik, poznat po suradnji sa Stonesima, Claptonom, Cockerom, Harrisonom, Lynyrd Skynyrd i drugima. „Oh My Love (take 6)“, lijepa je, melankolična izvedba s Lennonom na klaviru, Harrisonom na gitari, bubnjevima i basom . „How Do You Sleep (takes 1&2)“ sadrži Harrisonov poduži solo na slide-gitari, a nakon toga je „How (take 31)“ nudi inačicu pjesme bez gudača. Slijedi „Power To the People (take 7)“, ali bez poznatih pratećih vokala, pa zvuči pomalo neobično i ogoljeno, s naglašenijim Bobbyjevim sakofonom. Nakon toga je „God Save Us (demo)“ gdje Lennon pjeva uz akustičnu gitaru sa pratnjom Steveom Brendellom na kongama. Na pjesmi „Do the Oz (take 3)“ pjevaju Michael Ramdsen i Yoko, Lennon svira gitaru, sudjeluju čak četiri saksofonista. Gotovo jedini tekst je sam naslov pjesme, tako da se kod slušatelja igra na kartu izdržljivosti. Drugi kompakt disk zaključuje „Happy Xmas (War Is Over) (alt mix)“, s mnogo akustičnih gitara i naglašenim vokalima Johna i Yoko, bez gudača i bez zbora. Naglašava ljepotu stihova, nadu i toplinu želja za srećom i mirom u svijetu svima, neovisno o boji kože i bilo kakvoj pripadnosti.
I na kraju, možemo zaključiti da je „Imagine – The Ultimate Edition (2018)“ izuzetno vrijedno ostvarenje koje bi svaki diskofil trebao imati u svojoj kolekciji. Hoćete li se odlučiti na jednostruko, dvostruko, četverostruko ili cijelo box-izdanje, ovisi o stupnju vaše zagriženosti za ovog jednog od najvećih rock-glazbenika u povijesti.
Ivan Dukić
